Foto: Unsplash, Hudson Hintze 

Dakle, mislim da u tjeskobama pred današnjim problemima (migracije, gender-revolucija, masovna odlaženja mladih, lažni proroci i mistici, kriza zvanja, otuđenja obitelji itd.) trebamo ponovno otkriti ono što su u sličnim situacijama imali i poznavali naši preci iz rane Crkve: moć zajedništva u molitvi po kojoj silazi Duh Sveti i čini djela ozdravljanja, oslobođenja, obraćenja. Pročitaj u Djelima apostolskim!

Nova evangelizacija jest navještaj radosne vijesti o Božjoj ljubavi i pobjedi po Isusu Kristu, svjedočanstvom njegove snage u molitvi i djelima milosrđa, u očitovanjima ozdravljenja i oslobođenja jer on je živ i zauvijek isti te ima svu vlast na nebu i na zemlji

To je »nova evangelizacija«: dati svijetu danas Duha Svetoga koji nam se očituje u karizmama, zajednicama, pokretima, apostolatima, na mnoge nama i nedokučive načine… Nema jednostavnijega i boljega objašnjenja. Ni neugodnijeg, čini mi se. Nova evangelizacija jest – možemo svesti puste stručne rasprave na jednu rečenicu – navještaj radosne vijesti o Božjoj ljubavi i pobjedi po Isusu Kristu, svjedočanstvom njegove snage u molitvi i djelima milosrđa, u očitovanjima ozdravljenja i oslobođenja jer on je živ i zauvijek isti te ima svu vlast na nebu i na zemlji. Amen.

Uz ljude kulture i umjetnosti, rodoljublja i znanja, trebamo i evangelizatore, egzorciste, molitelje, duhovnike. Papa neprestano govori da svijet, ljudi, vjernici trebaju pastire ispunjene Duhom i takve koji će Duha Svetoga davati njima

Tko će nam jasnije objasniti Božje milosrđe ako ne srce njegova milosrđa: Duh Sveti? Baš danas nama vjernicima izuzetno treba milosrđa! Čitajmo malo na internetu, koliki vjernici doslovno mrze svoje pastire, osobito biskupe. Pljuju, osuđuju, ocrnjuju, najradije bi ih zatukli, zavedeni raznim agresivnim medijskim trikovima, podmetanjem, pranjem mozga… Daleko od toga i mi jesmo krivi, ponajviše zato jer krivicu ne znamo niti priznati. Učili su nas da moramo biti savršeni, drukčiji, posebni te kao takvi bez mane i grijehâ u sukobima unutar bića lako padnemo u ovisnosti ili nešto gore. Jer, znate, supermeni ne postoje. Ma kakvu halju nosili. No kad mi svećenici sagriješimo, nismo li i mi potrebni i dostojni milosrđa? Ali kako će nam oprostiti vjernik koji ima sve sakramente i čak je deset puta bio kum (a i dao je nešto šuškenzi za obnovu tornja), a njegovi su bili župni vijećnici, a on je sâm i ministrirao kao dečko, a supruga mu već godinama pjeva u zboru, ako uza sve to ne poznaje silu Duha Svetoga, bez koje nema ni milosrđa pa ni među vjernicima? Lijepo je da imamo svećenike i biskupe pisce, pjesnike, lovce, poznavatelje Mozartova opusa ili sakupljače kipova Maloga Isusa, kao što sam ja. Ali to ipak nije dovoljno. Uz ljude kulture i umjetnosti, rodoljublja i znanja, trebamo i evangelizatore, egzorciste, molitelje, duhovnike. Papa neprestano govori da svijet, ljudi, vjernici trebaju pastire ispunjene Duhom i takve koji će Duha Svetoga davati njima.

Iz knjige „Grešnicima ulaz dopušten” autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjiga je rasprodana!