Foto: Pixabay

Bogom nadahnute riječi u Bibliji imaju moć dramatično promijeniti čovjekov život.

Kad je u četvrtom stoljeću čovjek imenom Antun ušao u crkvu za vrijeme mise, čuo je ove riječi iz evanđelja: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na Nebu“ (Mt 19,21). Dirnut ovim riječima, prodao je sve što je imao, dao novac siromasima i na kraju postao slavni pustinjak i utemeljitelj monaškog života, sv. Antun Pustinjak (oko 251. – 356.).

„Uzmi i čitaj”

Kad se mladić imenom Augustin razumski uvjerio u istinitost kršćanstva, ne mogavši se, unatoč tome, osloboditi svojih spolnih grijeha i obratiti se na kršćansku vjeru, čuo je glas anđela koji mu je rekao: Tolle lege! „Uzmi i čitaj”! Otvorio je Poslanicu Rimljanima preko koje ga je Gospodin pozvao da se zaodjene Gospodinom Isusom Kristom i da, u brizi za tijelo, ne pogoduje požudama (usp. Rim 13,14). Iako je proces Augustinova obraćenja bio dug i postupan, susret s ovim biblijskim tekstom oslobodio je u njemu nešto duhovno i to je duhovno u njemu odmah djelovalo: „odmah, naime, kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnji kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem“ piše u svojoj knjizi Ispovijesti. U tome trenutku Augustin se potpuno opredijelio za kršćanski život i na kraju postao velik biskup, svetac i crkveni naučitelj.

„Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novca. Ne trebate imati ni dvoje haljine“ (Lk 9, 3)

Sveti Franjo Asiški je 24. veljače 1209. pod sv. misom čuo tekst: „Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novca. Ne trebate imati ni dvoje haljine“ (Lk 9, 3) i franjevački pokret postao je stvarnost.

Charles de Foucauld (1958. – 1916.) bio je zahvaćen riječima iz Evanđelja: „Tada siđe s njima u Nazaret, i bio im je poslušan u svemu“ (Lk 2,51) i nastade nova redovnička obitelj i nova duhovnost.

„Žedan sam“

Sjetimo se i Majke Terezije koju je Isusova riječ s križa „Žedan sam“ potaknula da sav svoj život posveti najsiromašnijima, i to s uspjehom koji poznajemo.
Ne mogu svi kršćani očekivati da će se sa Svetim pismom susresti na tako izvanredan način, kao gore spomenuti. Unatoč tome, od svakog od nas očekuje se da Bibliju čitamo kao osobnu riječ Božju, da je doživimo kao riječ koja dira našu dušu, oblikuje naš život i omogućuje nam još dublju sjedinjenost s Gospodinom i njegovom Crkvom.

Iz knjige „Uzmi i čitaj“ autora dr. sc. Ive Pavića, OFM. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.