Foto: Shutterstock

Razlozi zbog kojih je hipnoza zabranjena

… Hipnoza je strogo zabranjena. Jedan je od razloga taj što svoju volju ne smijemo prepustiti nikome osim Isusu. Drugi je razlog taj što takvo predanje otvara unutarnja vrata psihe kroz koja smije ući samo Gospodin. Treći je taj što nikome osim Kristu ne smijemo iskazati povjerenje da upravlja našom voljom. Nije istina da hipnoza osobu može nagnati da djeluje protiv svoje volje, te ona u tom smislu nije rizična. Međutim, ako hipnotičar otkrije i posluži se unutarnjom mržnjom, gorčinom ili nekom drugom snažnom emocijom, može ju iskoristiti kako bi osobu naveo da učini nešto sramotno ili zlo, što „pri zdravoj pameti“ nikada ne bi učinila.

Hipnoza može otkriti nešto što Gospodin još nije spreman ozdraviti

Držao sam seminar na jednu drugu temu, kada je postavljeno pitanje u vezi hipnoze. Objasnio sam kako nam riječ Božja to zabranjuje i kako je nerazumno i zaslužuje prijekor u nju se upuštati kao u oblik zabave. Ni jedan se kršćanski dušebrižnik ni psihijatar ne bi njome smio služiti, rekao sam. Ako želi doznati nešto od osobe kojoj pomaže, treba joj postaviti pitanja, ili dopustiti da Duh Sveti to otkrije putem darova spoznaje i razlikovanja duhova. Objasnio sam kako hipnoza može otkriti nešto što Gospodin još nije spreman ozdraviti, dok će Duh Sveti svaku pojedinu stvar objaviti samo onda kada je osoba spremna za ozdravljenje.

Neposredno nakon toga, za ručkom sam sjeo točno preko puta kršćanskog oralnog kirurga koji je tada bio predsjednik nacionalne udruge koja liječnike poučava kako se služiti kliničkom hipnozom! Rekao mi je kako se u potpunosti slaže da su takva upozorenja potrebna i na mjestu, iako je priznao da koristi hipnozu na pacijentima koji ne žele primiti anesteziju.

Na jednome drugom skupu, deset godina kasnije, pristupio mi je taj isti čovjek i rekao: „Johne, Gospodin me poučio na težak način. Nikada se više ni u koje svrhe neću služiti hipnozom!“ Prije no što sam ga uspio upitati što se dogodilo, okružilo nas je mnoštvo i odvojilo me od njega. Što li je doživio da je postao toliko odlučan? Nikada to nisam saznao, ali je na jednome drugom skupu, kada se ponovno pojavila ta tema, neki psihijatar posvjedočio kako se u prošlosti služio hipnozom, ali to više neće činiti. Ni tada nije bilo dovoljno vremena da bih doznao zašto. No, nije nam ni potrebno znati. Poslušnost Bogu trebala bi nam biti dovoljan razlog. Slava njemu, što svoju Riječ objavljuje kvalificiranim stručnjacima koji mu služe!

… zaista je prestala pušiti,ali dva tjedna kasnije, bacila se kroz prozor!

U Školi pastoralne skrbi, jednom su kršćanskom psihologu postavili pitanje o hipnozi. On je također dao svjedočanstvo protiv nje i spomenuo slučaj u kojemu je terapeut hipnotizirao pacijenticu. Dao joj je posthipnotičku sugestiju da više nikada neće pušiti. To je djelovalo – zaista je prestala pušiti. Međutim, dva tjedna kasnije, bacila se kroz prozor drugoga kata. Taj je kršćanski psiholog zaključio kako joj je bio oduzet „ispušni ventil“, a da pritom nisu ozdravljeni unutarnji pritisci kojima je bila izložena te rekao kako nije posrijedi tek slučaj neoprezna služenja hipnozom, već kako općenito nije uputno njome se služiti.

Hipnoza nije nužna! Rastresenost i sl. možemo ukloniti na sigurne načine

Prije no što napustim ovu temu, valja reći kako ovime ne želim prozvati sve tehnike opuštanja. Posve je u redu služiti se laganom glazbom, kontemplativnom molitvom, ili usmjeravati mislî na Boga, kako bismo uklonili neželjenu rastresenost i otvorili se vodstvu Duha Svetoga. Ovakve prakse imaju dugu tradiciju u Crkvi te donose plodove u skladu sa Svetim pismom. „Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni“ (Ps 131,2). Putem takve smirenosti duše, majka svome djetetu, što ga je netom odbila od prsiju, daje čvršći nadzor nad vlastitim umom i voljom. Hipnoza obećava to isto, ali uz cijenu da se taj nadzor negdje poslije izgubi.

Ulomak iz knjige Johna Lorena i Marka Sandforda Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. (Knjiga je rasprodana!)

Autor: J. L. Sanford i Mark Sandford

Priredila Martina Vidaković; Book.hr