Foto: Natalia_Grabovskaya, Shutterstock

Neurotično ismijavanje i podsmijeh samomu sebi dolaze od laži

Treba odustati od savršena mišljenja o samom sebi i od zahtjeva da budemo savršeni. Zahtjev koji upućujemo sami sebi da budemo savršeni može uzeti lik nezadovoljstva sobom, bijesa prema sebi, gađenja, prijezira prema samom sebi. Neurotično ismijavanje i podsmijeh samomu sebi dolaze od lažna uvjerenja koje se može sažeti sljedećim riječima: sve ili ništa – ili još bolje sve, a čak i više od toga. To je sotonsko uvjerenje!

Isus je želio biti NIŠTA

Isus je sažeo svoje poslanje potpuno obrnuto: želio je biti NIŠTA, razgolitio se do bespomoćne i nemoćne osobe. Ja sam sažet u riječima: mrzim biti ništa, želim biti idealan, želim sve ono što je najbolje! A s obzirom na to da je to nedohvatljivo, uzrokujem ruganje samomu sebi, silno nezadovoljstvo svojim životom, sve do uzrokovanja samoubilačkih misli. Sve ili ništa – ako nisam idealan, onda nisam ni vrijedan. U mnogih ljudi gađenje s vremenom prelazi u mržnju prema svojemu tijelu, kao da bi ga htjeli uništiti ili skinuti sa sebe poput odjeće. On je dopustio da bude razgolićen, da bude ostavljen bez ičega, a ja želim skinuti odijelo nesavršenosti da bih postao idealan.

Nezadovoljstvo samim sobom uzrokuje da prestajem biti strpljiv prema sebi i više se ne želim, naprimjer, ispovijedati ili otvarati svoju dušu pred svećenikom. Lako se osuđujem zbog toga, što se sporo mijenjam, što ponovno imam te iste poteškoće

Nezadovoljstvo samim sobom uzrokuje da prestajem biti strpljiv prema sebi i više se ne želim, naprimjer, ispovijedati ili otvarati svoju dušu pred svećenikom. Lako se osuđujem zbog toga, što se sporo mijenjam, što ponovno imam te iste poteškoće. Na ovom mjestu prikladan je komentar sv. Male Terezije ulomka Evanđelja po Mateju koji govori o skidanju ogrtača (usp. Mt 5, 40 – 41): „Mislim da to ostavljanje ogrtača označuje odricanje od svih svojih prava koja su mi preostala, označuje biti sluga, biti rob drugima. Također se bez ogrtača lakše kretati, bez ogrtača se može trčati i zbog toga

Ako te tko prisiljava da ideš jednu milju, ti idi s njim dvije

Isus govori: ‘Ako te tko prisiljava da ideš jednu milju, ti idi s njim dvije.’ Zbog toga nije dovoljno samo dati svakomu tko moli, nego također treba izići ususret njegovim potrebama, pokazati mu da se osjećamo počašćeni i obvezani čineći mu tu uslugu. A ako mi oduzimaju ono čim se služim, ne bih smjela biti žalosna zbog toga, već moram biti radosna što me oslobađaju tereta.“[1]

Koliko li je spasonosan sakrament ispovijedi, u kojem mogu priznati svoje misli, kušnje, samooptuživanje, misli o preziranju samog sebe i ispovijedati i priznavati svoje grijehe, videći da me Bog ljubi takva kakav jesam

(…)

Bog me ljubi takva kakav jesam

Tuga zbog poraza i pogrešaka, nezadovoljstvo sobom zbog padova i iskrivljenih osjećaja, koja me žuljaju i ranjavaju, to nije nikakva poniznost, već žaljenje što nismo savršeni. Koliko li je spasonosan sakrament ispovijedi, u kojem mogu priznati svoje misli, kušnje, samooptuživanje, misli o preziranju samog sebe i ispovijedati i priznavati svoje grijehe, videći da me Bog ljubi takva kakav jesam. Otkrivati sve misli, započinjući od onih bludnih, a završavajući na onima umišljenima.

[1] Rukopisi C, 16 – 17.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti putem webshopa naše biblioteke Figulus ovdje.