Osobni razvoj

NEDOSTATAK STRAHA BOŽJEGA Pater Marko Glogović upozorava: ‘Današnjoj se djeci zlo servira u obliku igrački i zabave’ „Ako ne prepoznaju zlo, kako će mu se oduprijeti? Ako nemaju straha Božjega, kako će se sutra ostvariti kao ljudi, kao supružnici, kao roditelji, kao radnici, kao vjernici?“

Pater Marko Glogović upozorava: 'Današnjoj se djeci zlo servira u obliku igrački i zabave'

U vremenima sveopćeg straha i paničarenja u vezi glede posla, novca, izgleda, zdravlja, sutrašnjice, nesreća, smakova svijeta i slično, primjećujemo jednu anomaliju: naša su djeca izgubila svaki strah.


Ne kažem da je strah sam po sebi dobar, ali ponekad je, moramo priznati, ipak koristan. Strah od negativne ocjene, od lošeg društva, od roditeljske tuge i ljutnje, od zlih kušnji i postupaka… Da, pozitivan strah može biti i spasonosan. Između sedam darova Duha Svetoga postoji i onaj: strah Božji. Riječ Božja kaže: „Strah Gospodnji početak je mudrosti“. Dakle, mudar je onaj koji se boji Gospodina ostaviti i prezreti, jer izvan Njega, sve je pustoš i trulež. Ilustrirat ću jedan događaj, jedan u nizu, koji sjajno objašnjava što nam se događa i zašto. Eto, na satu vjeronauka u školi odlučih xx prošetati razredom, da vidim kako dječica pišu i crtaju. Odjednom, u oko mi pade nadasve zanimljiva naljepnica, koju je jedan učenik (drugi razred osnovne škole) zalijepio za svoju pernicu. Mrtvačka glava. Pitam ga, zašto nema autiće ili motore ili cucka ili nešto slično, nego baš lubanja s iskešenim zubima mora buljiti u njega dok piše i čita iz udžbenika. Pada osmijeh s odgovorom: „Mama mi je kupila, meni se to sviđa“. Tada i druga djeca pokazuju svoje pernice i omote bilježnica i knjiga te imam što vidjeti; mali je svima u razredu podijelio slične naljepnice, a djeca su ih spremno upotrijebila. Osim lubanja, ima tu i cijelih kostura, pa krvarećih srca, vampirskih zubi, čak i mrtvačkih ljesova, s nekakvim šljokicama, da bude privlačnije.

„Doznajem šokantne stvari; ono od čega bi se mojoj generaciji ježila koža i ono što bi izazvalo vriskove, njima je divna zabava i način igre…“

Krasno, baš krasno, rekoh. Prekidam sat s temom o malom Isusu u štalici, i razgovaram s djecom o tim naljepnicama. Doznajem šokantne stvari; ono od čega bi se mojoj generaciji ježila koža i ono što bi izazvalo vriskove, njima je divna zabava i način igre. Većina djece u razredu igra kompjuterske igrice, kupuje magične karte i čita stripove u kojima su glavni junaci zmajevi i čudovišta, a krvave bitke i nasilje nad slabijima okosnica „igre“. Štoviše, kroz sve to poučeni su da svaki od njih ima – ne Anđela Čuvara, kako su nas učile zagrižene ultra-rimokatoličke jezuitsko-papističke bake, agentice Vatikana – nego prijatelja – zmaja, koji ih čuva i štiti i koji im je životni pratitelj. I nema tu više skrivanja, vrlo jasno i otvoreno ti zmajevi, kosturi i vještice govore: „Ti si moj… Pokloni se meni, pa ćeš sve imati… Samo kad sam s tobom, pobjeđuješ… Moja ti vatra daruje moć… Ovo nije šala, radi se o životu ili smrti… Ja imam moć zarobiti sve njih… Odbaciš li me, stradat ćeš…“ (Svi citati uzeti iz jednog stripa, koji sam osobno kupio na kiosku).

„Ako ne prepoznaju zlo, kako će mu se oduprijeti?“

Kada kao svećenik čitam te riječi, prolaze me trnci jer isto sam čuo iz usta ljudi koji su vodili istinske borbe s demonima u sebi, nad kojima sam satima i danima, pa i mjesecima molio, da budu oslobođeni zla koje ih je okovalo. No, ovo su djeca! Nevine duše, koje ipak sve savršeno upijaju. Današnja se djeca, barem ova naša na Zapadu, ne boje sotone, demona, pakla: njima je servirano sve to u obliku igrački i zabave. Jao, jao, jao! Buljeći satima i satima u ekrane hraneći se kultom smrti, iskrivljenom duhovnošću, krikovima ukletih i tamom, perfidnim nasiljem i ispiranjem mozga, možemo se pitati, što će biti u budućnosti? Ako ne prepoznaju zlo, kako će mu se oduprijeti? Ako nemaju straha Božjega, kako će se sutra ostvariti kao ljudi, kao supružnici, kao roditelji, kao radnici, kao vjernici? Uputio bih otvoreno pismo nekim odgovornima, ali znam da bi me otkantali, jer nisam roditelj i vjerojatno „pretjerujem“ u žaru svog „križarskog pohoda“. No, poslije kad zagusti, telefon mi neprestano zvoni. Imam osjećaj, da se potiho, ali temeljito provodi nečiji plan, po kojemu se treba zatrovati dječje duše, a zatim ih onemoćale svezati u mrežu: kao roblje, sve će poslušno izvršavati. Neću ni spominjati kako mi se potužila jedna mama iz Zagreba kojoj je kći dobila negativnu ocjenu i još k tome bila izvrijeđana, jer nije u školu za famoznu „Noć vještica“ donijela bundevu, što je bila domaća zadaća.

„No, postoji rješenje…“

Bogu hvala, rekoh mami, bolje jedinica nego pomahnitalo nasljedovanje tuđih običaja koji očijukaju s nadnaravnim, i to okultnim, zloduhovskim nadnaravnim. Još do prije nekoliko godina, nije bilo u školama bundeva ni svečanih obilježavanja noći, u kojoj jezoviti duhovi i zombiji straše ljude. Danas to očito već ulazi u nastavni plan i program. Hoće li za desetak godina kažnjavati roditelje oduzimanjem djece, ako se ne podlože „općeprihvatljivim demokratskim standardima“ društva i škole? Ne? Bumo videli. Nego, pitao sam majku onoga dečkića, zašto mu kupuje tako grozne naljepnice, bolesne i nastrane, zašto se dijete od 9 godina mora igrati s ljesovima i mrtvacima? Odgovorila je: „Moram mu kupiti, jer svi to imaju i on mi ne da mira dok sam to ne dobije.“ „Ok“, rekoh, „nadam se da mu ne ćete kupovati travu za koju godinu, jer svi to puše pa mora i on“. Samo me blijedo gledala i nije odgovorila. Ne osuđujem je. Očito da roditelji nemaju više snage. A često ni ne znaju što im djeca čitaju i gledaju. No, postoji rješenje, o, kada bi me poslušali: uzeti djecu u nedjelju ujutro i doći stričeku Isusu (liječniku), koji će dati recept (Biblija), i tabletu (Njegovo Tijelo) i terapiju (molitva). Jer, njihovo sutra ovisi o vašem danas…

Ulomak iz knjige patera Marka Glogovića Samo za stotu ovcu. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Samo za stotu ovcu“

Ovom knjigom jednostavno želim poručiti čitateljima da nas Bog ljubi, da nam želi sreću, da nas traži i da nema grijeha koji ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti! Posebno su Mu na srcu upravo maleni i razočarani, ranjeni, nesretni. Oni koji misle da će ih ovaj svijet zadovoljiti, a nakon što prođu sito i rešeto mode, strasti, ovisnosti, idolopoklonstva, zabave i osvete, padaju u svojoj bespomoćnosti i stradavaju u svojoj naivnosti…

Autor

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh