Foto: Rohit Rao, Unsplash

Kako pričamo o vremenu?

Kako smo skloni poimati vrijeme? Dosta nasilno, izgleda. Na primjer, kažemo da ubijamo vrijeme, da nas vrijeme stišće, da moramo na vrijeme stići u crkvu. Čak govorimo i o krajnjim rokovima! Ne želim biti u stisci, zdrobljena ili mrtva! Naravno, ne želim reći da se prestanemo koristiti svojim satovima. Zrakoplov polijeće u određeno vrijeme i moram se ukrcati u dogovoreno vrijeme. Još je uvijek najjednostavnije s prijateljem dogovoriti mjesto i vrijeme za zajednički ručak. Zato, da, koristim se vremenom za takve stvari. Ali ja se koristim njime, ono nije moj šef.

Intuitivno znamo da vrijeme ne bi trebalo vladati nad nama. Kada je netko u zatvoru, kažemo da on „služi vrijeme“. Prepoznajemo da ne bismo trebali služiti vremenu. Isus je rekao da je subota (šabat) stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (vidi Mk 2,27). Isto tako, vrijeme je stvoreno radi čovjeka, da nam služi i blagoslivlja nas, a ne da vlada nad nama. Bog nam želi vratiti uzde vremena, da više ne služimo dvama gospodarima.

…ja sam često u iskušenju da budem rob vremena, da ono bude gospodar koji mi određuje zadatke

U Edenskome vrtu vrijeme nije bilo njihov bog. Bog je bio njihov Bog. No ja sam često u iskušenju da budem rob vremena, da ono bude gospodar koji mi određuje zadatke. Nekada sam pogrešno smatrala da dobar upravitelj ograničenoga vremena na zemlji mora žuriti, obaviti mnogo rada u službi i postići mnoge vrijedne ciljeve.

Isus i vrijeme

No pogledajmo Isusa. On je nosio veliku odgovornost, trebao je otkupiti paloga čovjeka i spasiti svijet. Na raspolaganju je imao manje vremena na zemlji, manje od mene, ali čak i s njegovom ambicioznom misijom, nalazio je vremena za život. Nalazio se s Ocem nasamo. Igrao se s djecom. Spavao je. Sa svim zadacima koji su u svijetu postojali, On je još uvijek smatrao da:

1. ne mora On obaviti sve i
2. vrijeme ne smije vladati njegovim životom.

Dopustiti da me vrijeme pritišće umanjuje sve što ja jesam, moj posao, čak i moje odlične namjere

Ne umanjuj se

Žurba nas umanjuje. Kraljevi i svećenici nikada nisu u žurbi. Kada bi bili u žurbi, bili bismo u iskušenju da ih smatramo varalicama. Dopustiti da me vrijeme pritišće umanjuje sve što ja jesam, moj posao, čak i moje odlične namjere. Zato sam odlučila da ne želim da vrijeme upravlja mojim životom. Nisam htjela da me vrijeme goni kao što stočar silom i pritiskom goni svoje krdo. No budući da je vrijeme dio svijeta u kojemu živim, odlučila sam se koristiti njime kako mi najviše odgovara. Još me uvijek može pokretati, ali na drugačiji način.

Iz knjige „Svakodnevni anđeli“ autorâ Charity Virkler Kayembe i Joe Brocka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.  Saznajte kako susresti, doživjeti i uključiti anđele u svakodnevni život.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.