Foto: Pixabay

Nisam razgovarao s ocem nakon one noći u ožujku 1974. godine, neposredno prije preseljenja iz Engleske u Chicago. Ostatak tog desetljeća bio sam na turnejama, a potom sam prošao kroz proces prihvaćanja kršćanske vjere i moj je prošli život za mene postao san koji je najbolje zaboraviti.

Moj je otac bio simbol toga prošloga života, ne samo zbog nasilnoga ponašanja koje sam kao dijete gledao, već i zbog nezdravoga odnosa koji smo uspostavili kada smo zajedno uzimali droge

Moj je otac bio simbol toga prošloga života, ne samo zbog nasilnoga ponašanja koje sam kao dijete gledao, već i zbog nezdravoga odnosa koji smo uspostavili kada smo zajedno uzimali droge. Nakon toga sam rijetko mislio na svoga oca.

Ne možete biti slobodni nekoga voljeti potpuno ako u sebi nosite mržnju prema nekom drugom ili sram zbog postupaka iz prošlosti, ili nesigurnost koja potječe iz okolnosti u kojima ste odrasli. Sve biste te stvari trebali predati Bogu i riješiti ih prije nego što se vjenčate

Prije našega vjenčanja 1984. godine Lydia i ja smo išli na tečaj predbračnog savjetovanja koji se održavao u našoj crkvi. Pastor koji je vodio tečaj rekao nam je: “Neke stvari iz prošlosti možete unijeti u vaš brak, ali ima i nekih koje ne biste smjeli unijeti. Ne možete biti slobodni nekoga voljeti potpuno ako u sebi nosite mržnju prema nekom drugom ili sram zbog postupaka iz prošlosti, ili nesigurnost koja potječe iz okolnosti u kojima ste odrasli. Sve biste te stvari trebali predati Bogu i riješiti ih prije nego što se vjenčate.“ Konkretno je govorio o našim neriješenim problemima s roditeljima. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali dok je govorio, bio sam dotaknut. Počeo sam shvaćati da moj odnos s ocem nije bio riješen i da sam još uvijek veoma ljut na njega.

„Molit ćemo za svakoga od vas“; rekao je pastor. „Priznat ćemo te neriješene probleme i predat ćemo ih Bogu. Neki su od vas čak i zaboravili situacije iz prošlosti koje još uvijek utječu na vaš život. Zamolite Duha Svetoga da vam pomogne i podsjeti vas na njih te ih predajte Bogu.“ U srcu sam znao da trebam učiniti baš kako je rekao.

Okrenuli smo se, kleknuli i naslonili na naše stolice te sam iskreno počeo moliti za svoga oca – za bol koju je prouzročio u našemu domu i osjećaj odbačenosti s kojim me u veoma mladoj dobi ostavio

Okrenuli smo se, kleknuli i naslonili na naše stolice te sam iskreno počeo moliti za svoga oca – za bol koju je prouzročio u našemu domu i osjećaj odbačenosti s kojim me u veoma mladoj dobi ostavio. Trudio sam se u molitvi navesti što više detalja i opraštati ocu za svaki od njih.

„Gospodine, opraštam ocu što je moju baku bacio niz stepenice.“

„Gospodine, opraštam ocu što je pio i tukao moju majku i sestre.“
„Gospodine, opraštam ocu što me nije želio naučiti svirati gitaru.“

„Gospodine, opraštam ocu što me napustio kada sam imao dvanaest godina.“

Sve sam te stvari predao Isusu i, kada sam se ustao, osjećao sam se sto kilograma lakšim.

Iz knjige „Glasnije od rock and rolla” autora Caleba Quayea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.