Foto: Pexels, Pixabay

užareni plamen božanskog pročišćenja

Nisam imala pojma o visokoj cijeni koju ću platiti za svoj postupak podrške životu. Uobičajeno su mi poslovi dolazili prilično brzo, ali nakon slanja mnogih životopisa bez ijednog povratnog poziva, počela sam ulaziti u beznađe. A onda je uslijedio užareni plamen božanskog pročišćenja. Biti bez posla značilo je biti bez novaca za kupnju nakita, modnih dodataka, šminke ili moderne odjeće koja bi mi mogla sakriti moje tijelo koje se stalno širilo. Ne bih se usudila dopustiti da me itko vidi. Nisam mogla podnijeti da me član obitelji pita: „Pa što radiš ovih dana?“ U mojem samostanu u kući, ogledalo mi je vraćalo groznu sliku društvene gube.

Molila se da nestane

Nekoliko puta kad sam izašla da bih otišla na Misu, molila sam se da nestanem s vidika. Kad sam imala novčanih sredstava, trošila sam novac u robnim kućama. Kad sam si mogla priuštiti dizajnersku odjeću, nastojala sam izgledati kao model i lijepe glumice. Kad sam bila elegantno vitka, muškarci su me pogledavali, ali sad, kad sam napunila trideset i jednu godinu, činilo se da me nitko ne primjećuje. Svi su komplimenti utihnuli.

Tjelesni dismorfični poremećaj

Nisam imala pojma koliko sam zapravo bila bolesna. Postoji naziv za to: tjelesni dismorfični poremećaj. On uzrokuje da oboljeli imaju iskrivljen pogled na njihov izgled i provode previše vremena brinući se o svom izgledu.

Desetljećima je bombardiranje slikama na internetu, televiziji i modnim časopisima hranilo moju morbidnu zaokupljenost izgledom

Desetljećima je bombardiranje slikama na internetu, televiziji i modnim časopisima hranilo moju morbidnu zaokupljenost izgledom. Kad je iznenada došlo siromaštvo i sve to odnijelo, bila sam prisiljena zaustaviti igru usporedbe. Morala sam drugačije gledati na sebe… ali mojim je očima trebalo dugo vremena da se ponovno prilagode. Bilo je dana kad sam jedva podnosila samu sebe. Kod uzimanja pošte, brzo bih odjurila van i vratila se brzo natrag da me susjedi ne bi vidjeli.  Moja se fasada rušila. Nije preostalo ništa što bi poduprlo površni zid koji sam tijekom godina podigla kako bih zadržala svoje samopoštovanje – zid toliko debeo da ni Bog nije mogao proći kroz njega da dotakne moju najdublju ranu: bezvrijednost.

Ipak, od svih mojih patnji, najbolnija je bila činjenica da je moj otac živio samo dvije ulice dalje; ali nije nijednom nazvao, nijednom me nije posjetio

Licem u lice

Nakon nestanka svih smicalica, našla sam se licem u lice sa stvarnom osobom i prema mojoj procjeni, nisam imala za pokazati ništa osim ružnoće i neuspjeha. Ipak, od svih mojih patnji, najbolnija je bila činjenica da je moj otac živio samo dvije ulice dalje; ali nije nijednom nazvao, nijednom me nije posjetio. Noću bi se često pojavljivao u mojim snovima, podstičući moju tugu, iako nikada nisam bila suicidalna, bilo je trenutaka kada sam jednostavno željela umrijeti.

Ležim na krevetu svojih roditelja i gledam televizor. Tata me zove iz hodnika. Po zvuku njegovog glasa znam da me poziva da se idemo nekamo zabavljati. Počinjem uzbuđeno poskakivati gore-dolje po njegovom krevetu, a znala sam da to ne smijem činiti. Kovitlajući se u zraku, ugledala sam Isusa na slici Presvetog Srca na zidu. Gleda ravno u mene. Odjednom, slika postaje sve veća i veća…

Dobila sam svoj odgovor

„Spremna sam odustati“, rekla sam Isusu jedne noći prije odlaska u krevet

S vremenom, osjećala sam se toliko umorno biti sama i odbačena da sam željela da se živo ljudsko biće brine o meni, da me voli. „Spremna sam odustati“, rekla sam Isusu jedne noći prije odlaska u krevet. „Idem potražiti Juliana i primiti ga natrag. Ako Ti ne želiš da to učinim, trebam te da mi daš odgovor.“
Sutradan rano ujutro, usnula sam san u punoj boji: Jedna od mojih teta sjedi i gleda televiziju. Sklona je kritizirati me, otežavajući mi život svojom grubošću. Stojim iza njezinog ramena i zurimo u ekran kako bismo vidjele široku snimku mene u vjenčanici kako prolazim daleko od kamere dok moj budući suprug, netko dobro poznat, čeka na mene da mu priđem.

„Zašto se moja nećakinja udaje za njega? I kako se on ženi njom?“ On je prekrasan, pravi Božji čovjek i ona ne može vjerovati svojim očima

Vidiš kako ti pripremam gozbu pred tvojim neprijateljima

Moja teta je šokirana i prvo što joj pada na pamet je: „Zašto se moja nećakinja udaje za njega? I kako se on ženi njom?“ On je prekrasan, pravi Božji čovjek i ona ne može vjerovati svojim očima. Tada odjekuje Božji glas: „Vidiš kako ti pripremam gozbu pred tvojim neprijateljima.“
Tada televizor nestaje, a ogromna kugla svjetlosti eksplodira iznad moje tetke.

Ona podiže pogled prema stropu i ugleda sjajnu, svjetleću kuglu koja okružuje dvije prozirne siluete. Blještavo bijeli, moj mladoženja i ja okrenuti smo jedan prema drugome, držeći se za ruke i gledajući se u oči dom Duh Sveti leti kružnim pokretima od mog srca do njegovog, spajajući naše duhove u jedan. Kroz svjetlost Božje slave vidim da je visok i zgodan. Dobila sam svoj odgovor. Gospodin me želio podsjetiti na prorečenog supruga u plavom odijelu. (…)

Ulomak iz knjige „Preobražena”, autorica Christine Watkins i Patricie Sandoval. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u izdanju izdavačke kuće Kyrios možete kupiti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.