Foto: Shutterstock 

Molitva je najplemenitija briga. Molitva je najveća nježnost koju možeš iskazati drugomu čovjeku. Molitva je najsigurniji dodir kakvim možeš dodirnuti drugog čovjeka. I još je najbolje ako ta druga osoba uopće ne zna da ti moliš za nju i zbog toga nije obvezana biti zahvalna prema tebi. Takav prijelaz od ugodna položaja i života u blagostanju do položaja brige za sudbinu drugih ljudi stoji čovjeka ulaska u borbu, koja je smrtonosna. Umiranje u strahu. Upravo to vidimo u Estere. Ta preobrazba je kao smrt.

Svaki čovjek krije se u samom sebi

Ime Estera dolazi iz babilonskog jezika, ali u hebrejskom jeziku asocira na riječ seter, koja znači ‘tajanstvena’, ‘skrivena’. Ali postoje najmanje dvije vrste skrivanja: skrivanje zbog skromnosti i skrivanje zbog straha. O toj drugoj vrsti čitamo u 4. poglavlju Knjige postanka, u opisu Kajinova skrivanja nakon ubojstva brata Abela. Kajin, bježeći od osjećaja krivnje zbog bratoubojstva, govori: „Sakrit ću se.“ Kakvu biblijsku sugestiju sadrži to ime?

Svaki čovjek krije se u samom sebi. Svatko je na neki način Estera, jer svatko je na neki način sakriven. Ne može se otkriti nešto samo u smislu izvlačenja čega na površinu, ali također se može, naprimjer, otkriti Ameriku. Kada čovjek u sebi otkriva istinu o samom sebi, tada vadi iz sebe smeće, i to je upravo kao otkriće novog kontinenta, jer otkriva u sebi novi pogled na sebe i na Boga. Estera nije ubila nikoga, nije napravila ništa loše, nije morala bježati od predbacivanja savjesti kao Kajin. Ali oko nje je bilo puno ranjavajućega zla.

Potpuno se otkriti možemo samo pred Bogom

Bijaše ranjena zbog smrti svojih roditelja. Njezin narod je bio progonjen. Veoma teška iskustva tjeraju nas da se sakrijemo. Skrivamo se unutar sebe, puni smo mračnih osjećaja, koje čak i ne želimo nazvati po imenu – a i oni se također kriju od nas i čak ni ne znamo što uistinu osjećamo. Čak ni terapija ne donosi potpunu slobodu, jer ne postoji na svijetu čovjek u kojeg se možemo potpuno pouzdati. Potpuno se otkriti možemo samo pred Bogom. Estera je osoba koja je skrivena, skromna, povučena i ima veliku tendenciju da bude na distanci od svega. Radije promatra, ne govori, ne nabacuje se.

Događa se da skromnost uočena u koga uopće nije skromnost, nego samo oblik dezertiranja iz životne bitke

Nije to samo kušnja u odabiru između ugodna života ili toga da bismo ulazili u opasne konflikte, već i povučenost, nedostatak inicijative, prebivanje u sigurnoj sjeni, u strahu. Slova tog imena daju također i drugu riječ, aser, koja označuje ‘biti zatvoren, zarobljen, zavezan’. Događa se da skromnost uočena u koga uopće nije skromnost, nego samo oblik dezertiranja iz životne bitke. Takva osoba boji se mogućih neugodnih, srditih situacija u odnosima s ljudima i teških iskustava. I to izgleda kao Esterina prvobitna ćud.

Molitva je uvijek prigoda za preobrazbu

Ona je tek u molitvi sazrela do toga da bi uistinu bila kraljica, da bi se pobrinula za druge, dakle išla ususret drugim ljudima i ušla u dublje odnose. Molitva je – čak i ako je namijenjena za koga drugoga – uvijek prigoda za tvoju preobrazbu. Ne želim iznositi nekakve nadinterpretacije. Ako ipak znamo to da je Estera izgubila roditelje u ranom djetinjstvu, onda je normalno za pretpostaviti da je to u njoj stvorilo tešku ranu – a možda i depresiju, koja se karakterizira velikom povučenošću, zatvaranjem u sebe i strahom od života.

A iz takva osjećajnog podruma čovjeka se može izvući samo uz pomoć kakva silna životnog potresa ili silna straha za voljenu osobu, jer to čini čovjeka odlučnim da počne djelovati. Ljubav ima u sebi snagu obraniti nas od smrti.

Bog nas voli onakve kakve nas želi vidjeti u budućnosti

Nijedan položaj na ovom svijetu ne oslobađa čovjeka od truda sazrijevanja do tog formata humanosti kakav u nama želi vidjeti Bog. Bog nas voli onakve kakve nas želi vidjeti u budućnosti. Estera, ta malena djevojčica, prestrašena, skrivena duboko u sebi, zahvaljujući neuobičajenu poklonu sudbine postala je perzijska kraljica, žena najmoćnijeg vladara tadašnjeg svijeta!

I uza sve to ona je ipak morala sazreti i dorasti do punine humanosti. Odlučujući je trenutak te promjene, naravno, njezina skrušena molitva, noham. To je prekretnica u Esterinu životu, u životu njezinu muža, strica, njezina naroda, i zahvaljujući toj molitvi svi bijahu oslobođeni.

Iz knjige „Od Duha do uha“ autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjiga je ponovno dostupna na web shopu biblioteke Figulus, a možete ju nabaviti ovdje.

L. M.