Foto: Shutterstock

Tražio sam „nešto“

U mojem slučaju obraćenje je lijepo opisano u Psalmu 1.

„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Jahvinu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.“

Katolik sam koji baš i nije bio duhovno živ; više bih rekao da sam bio duhovno mrtav u tom razdoblju života. Tražio sam…

Naravno, taj Psalam ima i nastavak u kojem se opisuje kako završavaju oni koje se drže gore napisanoga. Ali ja ću se zaustaviti ovdje i pokušati što jasnije posvjedočiti o svome obraćenju. Katolik sam koji baš i nije bio duhovno živ; više bih rekao da sam bio duhovno mrtav u tom razdoblju života. Tražio sam u životu „nešto“ a to „nešto“ bilo je smisao života. U tom traženju naišao sam na puno toga za što sam mislio da će mi dati smisao. Prije svega, to je bio novac – kako ga steći te kako steći što više znanja da bih postao mudar, iako tada nisam razumio što je to zapravo mudrost. Prema mom shvaćanju, biti mudar značilo je imati puno znanja a to bi pridonijelo i stvaranju osjećaja vlastite vrijednosti, „važnosti“ u tuđim očima. Mislio sam da je novac vrhunac sreće, jer se pomoću njega može kupiti puno toga, puno snova. Te su mi ideje bile privlačne a i ja sam bio uvjeren da su mi namjere dobre. Sada znam da ni novac, a ni ljudska mudrost nemaju veze sa smislom života.

Isus je rekao: „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6, 21) Mogli bismo reći, gdje su ti želje – ondje će ti biti i misli. Ja sam stalno razmišljao o svjetovnom blagu i većinu sam vremena potrošio razmišljajući kako ga steći, ne misleći na Boga. A u Novom zavjetu lijepo piše da se ne može služiti dvojici gospodara. Ja sam očito služio svemu drugom – osim Bogu.

U tom razdoblju moga traganja, ništa me nije ispunjavalo. Istraživao sam druge religije, božanstva, mitologije… Malo je nedostajalo da se uvučem u neke mistične knjige na koje sam naišao u tom traganju. No tada sam shvatio da ništa od toga ne može ispuniti naše biće – ono može biti ispunjeno samo Stvoriteljem!

„Mogao bih pročitati Bibliju“

U glavi mi je cijelo vrijeme bila misao da bih mogao, na posljetku, pročitati i Bibliju. Ipak nikako nisam mogao početi. Tada me to nije previše uzbuđivalo, jer nisam bio svjestan kako Đavao može utjecati na čovjeka i njegove misli a da on toga nije svjestan.

Stvari su se počele mijenjati kada sam, jednoga dana, promijenio smjenu na poslu; tada sam upoznao kolegu Mladena koji je bio drugačiji od ostalih. Pod tim ne mislim da je bio čudak, već netko tko nije psovao te je bio vrlo smiren i pobožan. Takvih je ljudi danas malo, i lako ih je primijetiti u masi jer se razlikuju svojim ponašanje i u njihovoj se prisutnosti osjećate ugodno. Trebalo je vremena da nas dvojica počnemo otvoreno razgovarati. U jednom smo trenutku počeli pričati o svijetu, svrsi, Bogu… Tu sam bio ‘tanak’, a mislio sam da i on nije baš nešto previše upućen. Nisam se mogao pomiriti s činjenicom da on zna više od mene i da je to što govori istina, jer sam imao druge ideje u glavi. Uskrsnuće, vječni život… za mene je to sve bila mitologija; vjerovao sam da ljudi žive vječno, ali da se stalno iznova rađaju. Koja đavolska obmana!

Bilo je zanimljivo ono što se je događalo tijekom čitanja…

U jednom sam razgovoru s Mladenom spomenuo da sam htio čitati Bibliju, ali nikako da počnem i on mi je rekao da ima dvije. Naravno, pitao sam ga da mi posudi i na kraju mi je donio knjigu na posao. Sad kada sam ju imao, i to posuđenu, pomislio sam moram ju pročitati, ne mogu je držati kod sebe vječno. To je bio početak rađanja novoga mene, iako tada nisam toga bio svjestan. Knjigu sam čitao narednih mjesec dana, sat vremena dnevno. Gutao sam ju. No sve što sam pročitao s vremenom bi izašlo iz moje glave. Danas mi je jasno da je to bio Đavao koji mi je krao riječ Božju, kako sjeme ne bi urodilo plodom. On čini sve da nas makne s toga puta. Mene je odvraćao s idejama o bogatstvu, moći i znanju. To me je puno koštalo. Išao sam iz grijeha u grijeh – kocka, blud, laganje, krađa… Lista je dugačka!

Stigao je dan kada sam pročitao Bibliju i vratio ju svome kolegi; on mi je, hvala Bogu, vratio knjigu i rekao: „Ostavi ju. To je moj poklon tebi.“ Rado sam primio taj poklon i zahvalio mu, ali sam razmišljao što ću sada s tom knjigom. Nisam shvaćao da se Biblija čita cijeloga života i da sva značenja ne mogu dokučiti svojim razumom. Bilo je zanimljivo ono što se je događalo tijekom čitanja…

Dok sam čitao Stari zavjet, nisam mogao shvatiti tu brutalnost, kao ni Isusove poruke u NZ-u. Ipak, nešto se je u meni događalo dok sam čitao. U Ps 1 stoji: „Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u zakonu Jahvinu, o zakonu njegovu misli dan i noć.“ Označio sam dio „Blago čovjeku koji uživa u zakonu Jahvinu, o zakonu njegovu misli dan i noć.“ Ja sam uživao i razmišljao o Bibliji doslovno dan i noć, iako nisam razumio. Čitao sam svaki dan i navečer razmišljao o pročitanom; tada se je dogodilo nešto neobično – primijetio sam da se u meni rađa strah Božji! A piše da je strah Božji početak mudrosti.

„Bilo me je strah uvrijediti Boga!“

Zbog straha Božjega puno sam razmišljao o pročitanom (navečer bi mi dolazile misli o nekim događajima i tako sam razmišljao o njihovu značenju, te sam povezivao događaje iz Biblije sa svojim životom). Sve sam više razmišljao i o svojim grijesima i o tome da ih ne činim više! Odlučio sam otići na svetu ispovijed, mijenjati ono što činim, iako nisam odmah sve promijenio jer sam bio slijep za neka djela. Ipak to je bio početak promjene i vjerujem da je ta moja želja odjeknula kod Boga. Kada čovjek želi dobro, Bog radi taj prvi korak prema njemu. Samo treba vremena i ustrajnosti kako bismo otkrili više.

S vremenom sam primijetio da prvotni strah koji sam osjećao, strah od Boga, prelazi u strah da ne povrijedim Boga, stah „iz ljubavi“. Bilo me je strah uvrijediti Boga! Shvatio sam koliko je veliko Njegovo milosrđe i kolike milosti nam daje Gospodin, a ja godinama nisam toga bio svjestan.

Tako je sve počelo i traje do danas, i vjerujem da će ljubav prema Bogu samo rasti do kraja ovozemaljskog života (naravno, po Božjoj milosti jer bez Njega ne možemo učiniti ništa). Bog je u nama i kada smo grešni, ljubi nas – ali mi tu ljubav nismo uvijek sposobni doživjeti ili upoznati. Puno je praznina koje su u nama. Rekao bi vjerskih, moralnih, ljudskih i drugih, koje možemo ispuniti samo uz pomoć Duha Svetoga kojem bismo trebali težiti svakodnevno (ulaziti u Božju prisutnost).

Jedne sam večeri razmišljao i kada sam nešto spoznao, izašao sam na terasu. Dok sam tako bio u milosti i lijepo se osjećao, poželio sam…

Gospodin mi je u tim počecima moga traganja dao veliku milost; dao mi je spoznaju da je On živi Bog, i to na jedinstven i uvjerljiv način. Vjerujem da sam bio i sebičan u tim trenutcima kada sam ga tražio da mi se očituje, ali sam čvrsto vjerovao da će to učiniti. Bilo je dovoljno to „malo vjere“.

Jedne sam večeri razmišljao i kada sam nešto spoznao, izašao sam na terasu. Dok sam tako bio u milosti i lijepo se osjećao, poželio sam da padne zvijezda. Pomislio sam u sebi: „Bože, neka padne jedna zvijezda. Kada otvorim oči, neka padne!“ Otvorio sam oči ne sumnjajući da će pasti i uistinu, toga trenutka, zvijezda je pala. Bio sam zapanjen i radostan, ali onda me je obuzeo i osjećaj sumnje (vjerujem da je to bio Đavao koji me je htio udaljiti od puta otkrivanja Boga). Druge noći dogodilo se isto. Izašao sam van i poželio sve isto, i zvijezda je opet pala. Sad se je već trag sumnje smanjio, ali bilo mi je i dalje čudno kako se je to ponovilo. Došla je treća noć. Pomislio sam: „Gospodine, ako mi sada srušiš tri zvijezde – povjerovat ću u tebe.“ Dok to pišem, postajem svjestan koliko sam zapravo bio bezobrazan i koliko je Gospodin dobar. No u tim trenutcima, dok sam zatvorio oči, nisam posumnjao u srcu hoće li se to dogoditi. Mislim da ni danas, nekoliko godina poslije, nemam toliku vjeru kao te večeri (iako joj težim!). Zatvorio sam oči, pomislio da će pasti tri zvijezde; nakon što sam otvorio oči, pogledao sam gore desno na nebu i istoga su trenutka pale tri zvijezde – jedna do druge! Trenutak sreće, ushita, milosti te mira – sve u jednom. Na mom se je licu pojavio blagi osmijeh dok mi je u srcu bila radost.

Nakon toga, sve se je počelo mijenjati; iskustva s Bogom postala su bogatija i svakim danom težim tome da budem bliže Gospodinu.

P.s. Hvala ti Mladene na potpori i ustrajnosti kako bi me doveo Bogu. Uspio si, prijatelju! Bog te blagoslovio zdravljem i Njegovom mudrošću.

Svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Book.hr