Foto: Gorodenkoff, Shutterstock

Dani su blagi
Sve mi se čini kako se zima skriva zbog putnika koji tek što su skrovište pronašli moraju bježati iz noći
I tek što je Radost došla već odlazi na put
Al nježnije ruke od mojih i koraci mekši opet ispočetka Mir nose i ovoga dana i gle tama se u tren rasprši i ovaj kišni dan postaje jedan od onih kad Ljubav Svjetlo donese
Uzaludni koraci gacaju plićakom iz obzira
navike, običaja tek nakratko umirujući nemire a Ljubav je nadomak vrata koja u savjest vode
Milošću otvaram i vidim odraz Istine koji se na tren zazrcali u mirnoj vodi
Dovoljno da se nove misli u srcu rode;
Male nebitne stvari mijenjaju život
Sve što nije iz uvjerenja nije vrijedno
Bez poniženja se teško čovjek mijenja
Pobjeći i nije tako loše da ostanem dijete
Kako bih upoznala Milost Božju da ne upoznah nemoćnu sebe
Skriti se od ljudi i pronaći Boga u sebi, još je bolje, jer kako izdržati kada Sotona napadne preko ljudi…

Dani su blagi i bježati je i kriti se
Vraćati se i jačati i rasti dok nas grle nježnije ruke i jače koje štite od tame
I put je dalek
Koraci meki život pišu ispočetka i opet nam je ići…biti djeca…Marijina djeca…
Ovaj svijet još živi zbog njih i preživjet će zbog njih…zbog bića djetinje duše…
Marina

Za Book.hr priredila A. P.