Foto: Screenshot

I mama i ja smo se veselile ovom danu ponovnog susreta. Kao što je i obećala, prva stanica bila nam je Nacionalno svetište Gospe od Guadalupe, gdje su se naša osjetila oduševljavala arhitekturom i stilom naše baštine – čak je i miris crkvenog drva bio meksički. Pažljivo isklesani kipovi nizali su se na zidovima, a dok smo mama i ja prelazile s jednog sveca na drugog, došle smo do gipsane slike mlade djevojke koja je sjedila na stolici s rukama ispruženim naprijed u znak dobrodošlice.

Noslila je dugu sivo-plavu haljinu s volančićima oko zapešća i vrata, a kratka smeđa pelerina padala joj je oko ramena. Tamno smeđa kosa uokvirivala je njezino kerubinsko lice i spuštala se do ramena, a na glavi joj je bio šešir širokog oboda s perjem.

„Ovo nije djevojčica. To je Dijete Isus iz Atoche, El Santo Niño de Atocha. Jako je čudesan. Moli i plače za izgubljenim mladima.“

„Ova mala… ova djevojka…“, majka je zamuckivala, „pojavila mi se u viziji i rekla je da će te izliječiti od droge!“
„Mama! Ova djevojčica ukazala mi se sinoć u mojoj sobi!“

U tom je trenutku prolazio svećenik i rekao je: „Ovo nije djevojčica. To je Dijete Isus iz Atoche, El Santo Niño de Atocha. Jako je čudesan. Moli i plače za izgubljenim mladima.“ Zatim je otišao. Bile smo u šoku.

„Ne mogu vjerovati što govoriš. Upravo sam sinoć stavila Patricijinu sliku pored Djeteta Isusa iz Atoche i povjerila je Njemu moleći da je izliječi od droge!“

Mama i ja osjećale smo se toliko zbunjeno zbog našeg zajedničkog čuda da smo, čim smo stigle do njezine kuće, odmah nazvale moju tetu u Guadalaharu, sestru Olgu, da joj kažemo što se dogodilo. Pršteći od radosti, uzviknula je: „Ne mogu vjerovati što govoriš. Upravo sam sinoć stavila Patricijinu sliku pored Djeteta Isusa iz Atoche i povjerila je Njemu moleći da je izliječi od droge!“ Mama i ja smo se nijemo pogledale.

Ova se nova katolička majka uvelike razlikovala od ljutite New age majke, čak i od majke mog djetinjstva koja me obožavala

Ove potvrde čudesnog posjeta Djeteta Isusa iz Atoche označile su početak mnogih milosnih dana provedenih s mojom majkom. Kad sam zakoračila u njezin dom u Sacramentu, u istu kuću koju smo Ozzie i ja oskvrnuli, ušla sam u mjesto molitve. Svaka je soba sada bila lijepa i blagoslovljena. Mama je radila kao pomoćnica učitelja na nepuno radno vrijeme, a njezina veza s dečkom iz Hondurasa bila je više na daljinu nego neposredna, pa sam trebala izdržavati njegove posjete tek nekoliko dana svakih mjesec ili dva. U sve slobodno vrijeme koje je imala, mama je usmjerila svoju pažnju na mene, njegujući moje tijelo zdravom hranom i moju dušu molitvom. Ova se nova katolička majka uvelike razlikovala od ljutite New age majke, čak i od majke mog djetinjstva koja me obožavala. Iskazivala je još više ljubavi, pokazala svetačku strpljivost i dala mi je sve što je imala, slobodno i velikodušno od srca. Ponekad sam je jedva prepoznavala.

Ulomak iz nove knjige „Preobražena”, autorica Christine Watkins i Patricie Sandoval. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u izdanju izdavačke kuće Kyrios možete kupiti ovdje.