Foto: Amadeo Valar, Unsplash

Mt 11,28-30

Koji su to stupovi na kojima počiva čvrsto zdanje kršćanske duhovnosti? Dva su: krotkost i poniznost. Naime, Isus govori nama kršćanima: „Učite se od mene koji sam krotka i ponizna srca“.

Krotkost

Što je to krotkost? Krotkost je strpljivost, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne koristi jezik nasilja, ne maltretira, ne sudi, niti osuđuje onoga koji pogriješi.

Nažalost, često iz našeg srca oslobađamo Barabu, onoga koji je htio prolijevanjem krvi osloboditi Izrael od rimske prevlasti. Zna se da nasilje rađa drugo nasilje, a rijeka krvi teče u beskraj. Isus nas uči da budemo kao janje, a ne kao bik. Pravi kršćanin pred nasiljem zauzima stav tišine i krotkosti. Nasilan čovjek takav stav smatra slabošću, međutim to je jakost. Krotkost je ta koja osvaja srce čovjeka, a ne nasilje. Čitava Isusova muka škola je krotkosti. Krotki nije takav po prirodi, već je to stoga što je ispunjen Duhom Svetim, Duhom slatkoće.

Bez krotkosti nema poniznosti. Što je to poniznost? To je, prije svega, duboki osjećaj koji se gaji prema Bogu Ocu i Stvoritelju. Ponizni ima mudrosti reći: „Bez Boga nemam ništa i nitko sam“. On, kao dijete odbijeno od prsa, živi potpuno ovisan o Bogu. Oholi izjavljuje da ne treba Boga. Po njegovu mišljenju, slabići trebaju Boga.

Nema prezira

Ponizni nikoga ne prezire, ne osjeća se nadmoćnijim ni od koga, ne traži prvo mjesto i svima je na usluzi. Iz usta poniznoga uvijek izlaze riječi zahvale. Kad pogriješi, ponizni zna reći: „Oprosti mi!“. Kad mu je potrebno, zna ponizno tražiti pomoć.

Krotki i ponizni se ne bune pred križem. Zahvaljujući Duhu Svetom, kojim su ispunjeni, mogu i pjevati dok nose križ. Dok oholi i nasilni proklinju Gospodina u vrijeme križa, krotki i ponizni Ga blagoslivljaju. Amen. Aleluja.

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja

Izvor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja, Sjeme/Facebook

Za Book.hr priredila A. P.