Duhovnost

KOŠULJA OD VATRE

Kao da nas Bog ponekad uzima „iz svijeta” na određeno vrijeme da bi vjerojatno poradio na našoj podsvijesti I sama sam iskusila bezizlazne situacije. I sama sam prošla mračnu noć duše, koja je bila imuna na svaki ljudski razum, svaku ljudsku pomoć, svaku molitvu. Potrebna je milost i ona se i jedina pojavi – kao u mom slučaju – kada iz dubine srca vrisnemo od jada i zatražimo pomoć.

Kao da nas Bog ponekad uzima „iz svijeta” na određeno vrijeme da bi vjerojatno poradio na našoj podsvijesti

Foto: Pixabay

 

Kao alkoholičarku uvijek me zanimala ta povezanost tijela i duše, kao da nas Bog ponekad uzima „iz svijeta” na određeno vrijeme da bi vjerojatno poradio na našoj podsvijesti. I sama sam iskusila bezizlazne situacije. I sama sam prošla mračnu noć duše, koja je bila imuna na svaki ljudski razum, svaku ljudsku pomoć, svaku molitvu. Potrebna je milost i ona se i jedina pojavi – kao u mom slučaju – kada iz dubine srca vrisnemo od jada i zatražimo pomoć. Najvjerojatnije, možda, ali ne nužno: čini se da nema pravila tko će se izvući iz ovisnosti, a tko ne; tko će ostati trijezan desetljećima, a tko umrijeti u jarku, i tu se volja i milost sljubljuju, što meni ostaje jedna od najdubljih tajni.

Zašto neka osoba završi na psihijatriji, a druga iskoristi svoju negativnu energiju da sklada glazbu? Zašto je Terezija bila oslobođena, a stotine tisuća drugih koji su se molili Djevici Mariji da ih iscijeli, nisu?

U konačnici, što drugo osim milosti može objasniti kada smo spašeni od svojih ovisnosti, opsesija i neuroza, zašto smo spašeni i to da uopće jesmo spašeni? Zašto neka žrtva incesta patološki skuplja stvari, dok druga otvara kliniku kako bi savjetovala druge žrtve zlostavljanja? Zašto neka osoba završi na psihijatriji, a druga iskoristi svoju negativnu energiju da sklada glazbu? Zašto je Terezija bila oslobođena, a stotine tisuća drugih koji su se molili Djevici Mariji da ih iscijeli, nisu?

Ne znamo. Jedino možemo biti zahvalni kada se i ako dogodi munjevito otvaranje. Možemo samo znati da nas Bog ne voli ništa više ako se otrijeznimo niti išta manje ako nastavimo piti. Ostaje nam samo nadati se da ćemo učiniti najbolje s onim što nam je dano. Ostaje nam samo shvatiti da je otvaranje kao uvodni „da” cjeloživotnom teškom radu na sebi. I isto tako možemo prihvatiti da nas taj „da” – koliko god nas promijenio u tom trenutku – ne štiti od budućih nevolja. (…)

Iz knjige „Košulja od vatre“ autorice Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh