MATIJA RICOV

Kako uspješno evangelizirati I po meni, za uspješnu evangelizaciju prvo je potrebna uspješna molitva. I ta molitva mora biti strateška. Jer, što je Isus obećao? „Ako ostanete u meni i moje riječi u vama, tražite što god hoćete i bit će vam.“ - ako drugi dio rečenice ne štima, očito je problem u prvom dijelu rečenice

Foto: Shutterstock; screenshot | YouTube

U večernjim satima ovoga četvrtka, 12. listopada, na YouTube kanalu Božje pobjede objavljen je trinaesti po redu BP Podcast u kojem su gostovali Matija Ricov i Maroje Burum. Tema novog podcasta, koji je predvodio Marin Sladić, bila je evangelizacija.

Izdvajamo dio u kojem je Matija Ricov odgovorio na pitanje: „Kako uspješno evangelizirati?”, a cijeli podcast poslušajte u videozapisu ispod.

Molimo bez vizije

„Nikad nisam pogriješio u evangelizaciji ako sam prije toga molio. Ako nisam molio, redovito bih pogriješio. A najveći problem je što mi molimo bez vizije. Meni je Bog, dok sam pripremao nagovor za zajednicu baš o tome, dao jednu sliku/viziju kako moliti tako da izmoliš. Sjećam se, došao sam na klanjanje, zatvorio oči… i Bog mi je tad dao sliku koja mi je objasnila puno toga. Slika je išla ovako:

Ekipa u kafiću igra pikado, dolaze i bacaju strelice, a svjetlo je ugašeno. I kada se svjetlo upalilo, vidjeli su da je većina strelica završila na podu, a tek je poneka pogodila metu. O čemu se radi? Ušao sam u molitvu tumačenja i vidio sam onako 10-ak ljudi s vrećicama, koji su nakon bacanja strelica, samo otišli. Nije bilo na njima promjene, mira…

Moramo prvo zamoliti za svjetlo Duha koje će nam odgovoriti: „Kako moliti?“

I mi često pristupamo molitvi baš tako: dođemo i istresemo svoje strelice. Nemamo svjetlo Duha Svetoga, koje će nam reći što i kako da molimo. Zbog toga onda ulazimo u zamku razočaranja da nas Bog nije uslišao te, ulazeći u taj začarani krug, gubimo sve više svoju vjeru. Moramo prvo zamoliti za svjetlo Duha koje će nam odgovoriti: „Kako moliti?“

Zašto nema učinka?

Evo, baš direktan primjer: „Žena je došla u zajednicu i požalila se: ‘Molim godinama za obraćenje svog muža i ništa. Nema nikakvog učinka.’ – žena je molila dugo, sigurno desetljeće, a možda i dva. Razgovarajući s njom, situacija mi se nekako rasvijetlila te sam ju stoga upitao: „Gospođo, znate li koji biblijski citat Vas najbolje opisuje?“ – odgovorila je da ne zna te je očekivala sad neki bajan odgovor, a onda sam joj rekao: „Tužitelj braće naše…“ što sam joj zatim i objasnio: „Vi dolazite pred Boga i stalno tužite svog muža. Idemo malo proći kroz život vašeg muža…“

Kada je ona počela pričati o njegovu djetinjstvu, shvatili smo koliko je imao težak život… od rastave, preseljenja, rata… Onda sam joj rekao: „Hajdemo mi moliti strateški sa svjetlom. Vi molite za te faze života Vašeg muža da ih Bog ozdravi, da može oprostiti te da se oslobodi. Idite na klanjanje svaki dan, sat vremena, te prođite sve, koliko god vam treba, prođite cijeli njegov život. Ali blagoslivljajte ga, nemojte ga optuživati pred Bogom. Niste vi tužitelj braće.“

Na kraju mislim da nije prošlo ni više od pola godine od toga i muž se obratio. Čovjek je došao na životnu ispovijed, obavio pobožnost devet prvih petaka… i sad je redovit na nedjeljnoj misi.

Molitva mora biti iz čistog srca

Dakle, njegova žena je molila, ali nije molila sa strategijom. Molila je sa zamjeranjem prema mužu, u nepraštanju prema mužu… optužujući ga pred Bogom. Naša molitva mora biti u skladu sa Svetim pismom. Naša molitva mora biti iz čistog srca, moramo oprostiti. I tek onda je njen muž zapravo mogao bit evangeliziran. Kada je uspjela dovesti ljubav – u mjesto rane, u mjesto boli, u mjesto odbacivanja – tada je on mogao biti evangeliziran.

I po meni, za uspješnu evangelizaciju prvo je potrebna uspješna molitva. I ta molitva mora biti strateška. Jer, što je Isus obećao? „Ako ostanete u meni i moje riječi u vama, tražite što god hoćete i bit će vam.“ – ako drugi dio rečenice ne štima, očito je problem u prvom dijelu rečenice.

Primjerice, kada dođem na klanjanje; prvo se umirim te čekam da mi prođu sve misli da ostanem s Njim na miru. Time se ispunja prvi dio rečenice: „Ako ostanete u Meni“ – nakon toga uzmem Sveto pismo ili, po nadahnuću, čitam misna čitanja… U meni se onda bude određene spoznaje i jasnoća za koga trebam moliti. Znači, ispunio sam prva dva kriterija. I nakon što sam u tih pola sata ili sat ispunio ta dva kriterija, zatim idem na molitve prošnje. I ono što je zanimljivo: sve ono što sam planirao moliti kada sam došao na klanjanje postaje nebitno. Molim za nešto deseto. I to onda ispadne Božje. Po meni je ta poveznica evangelizacije i molitve ključna.

Svjedočanstvo života

Druga stavka, poslije molitve, koja je također važna za dobru evangelizaciju jest svjedočanstvo života. Nitko od nas nije savršen i nitko ne mora biti savršen da bi evangelizirao, ali uvijek bismo se trebali pitati kako živimo. Baš kako je jedan francuski filozof rekao: „Nemoj ljudima govoriti o Bogu, nego živi tako da te pitaju.“

Znači, ako su ta dva uvjeta ispunjena: zagovorna molitva, odnosno proročko zagovaranje u kojem sam znao kako trebam moliti te osjetio hoće li ta molitva biti dugotrajna ili će se odmah uslišati, te svjedočanstvo vlastitog života – onda će moj navještaj imati težinu. Zašto? Jer će iza mene stajati izmoljene božanske snage.

Božja vojska će biti uz mene samo ako sam ju prizvao

Sveta Hildegarda iz Bingena, naučiteljica Crkve, kaže: „Svaka milost mora biti izmoljena.“ Znači neće meni milost doći zato što sam katolik i imam pomazanje, ili zato što sam poznati voditelj i govornik. Doći će mi ako sam to izmolio. Božja vojska će biti uz mene samo ako sam ju prizvao. To su one stube di anđeli ulaze i silaze. Sveti Antun Padovanski je rekao: „Riječ je živa ako govori životom.“

I treće, kada dođe navještaj, onda nema puno problema. Jednostavno vidiš kako se utvrde ruše i kako teška mehanizacija ulazi te kreće sijanje. Kada će plod doći, ovisi o tome je li to jednogodišnja ili višegodišnja biljka.”