Foto: Pixabay

Krivi je stav nešto što ljudi mogu imati, a da toga uopće nisu svjesni. Osoba može misliti da se jednostavno bavi osobnim unutarnjim mislima, a opet se događa da ljudi jednostavno „pokupe“ neki tuđi stav, iako zapravo ne znaju točno o čemu je riječ.

(…)

Jedna od stvari koju možemo učiniti da bismo svojoj odrasloj djeci pomogli osloboditi se negativnih stavova jest da ih se mi sami oslobodimo. (Sjećate li se da sam o oslobođenju roditeljâ govorila u Četvrtome poglavlju?) Oslobodimo li se sami srdžbe, straha, oholosti ili duha kritike koji sve redom doprinosi negativnu stavu – utiremo put svojoj odrasloj djeci da i sami prepoznaju svoje negativne stavove i oslobode ih se.

Oslobodimo li se još danas loših stavova, krivih misli ili negativnih emocija, djeca mogu i sama smjesta to ostvariti

Robujemo li bilo kojemu obliku negativne emocije, naša odrasla djeca mogu to preuzeti od nas. Oslobodimo li se još danas loših stavova, krivih misli ili negativnih emocija, ona mogu i sama smjesta to ostvariti.

Činjenica da je Isus umro i ponovno ustao, jamči nam zajedničko naslijeđe s Njime svega onoga što Bog Otac ima za svoju djecu koja vjeruju u Nj i prihvate Isusa kao Spasitelja. To smo mi. Vječna baština koju primamo od našega nebeskog Oca u konačnici jest vječni život u slavi s Njime. No jednako tako baštinimo i Njegovu dobrotu, milost, ljubav, mir, radost i snagu. Baštinimo Njegov zdrav razum i slobodu od negativnih emocija. Isto vrijedi i za našu odraslu djecu. Hoće li se otvoriti primanju svega toga, ovisi o tome jesu li im srca otvorena za Božje stvari i prepoznaju li sve što On ima za njih. Zato nam valja moliti za njih da čuju Gospodina i budu otvorena djelovanju Njegova Duha u svojim životima.

Jedno je bojati se da će se tvojemu djetetu dogoditi nešto loše – svaki roditelj do određene mjere to trpi – no kada te strah paralizira i preuzme nadzor nad tvojim životom te se i ti sâm i svi oko tebe zbog toga osjećaju iznimno loše, govorimo o „duhu straha“

Poznajem majku koja se iznimno bojala svega dok je podizala svoju djecu. Njezina se kći sada svega boji dok podiže svoju. Jedno je bojati se da će se tvojemu djetetu dogoditi nešto loše – svaki roditelj do određene mjere to trpi – no kada te strah paralizira i preuzme nadzor nad tvojim životom te se i ti sâm i svi oko tebe zbog toga osjećaju iznimno loše, govorimo o „duhu straha“. I majka i kći su vjernice, ali na tome području nikada nisu upoznale slobodu u Kristu. Ne shvaćaju da je strah duh koji donosi muku. Strah koji Vam preuzme život, nikada nije od Boga.

Moramo moliti Gospodina da i nas same i našu odraslu djecu, oslobodi svih krivih stavova i pomogne nam svoje živote sagledati iz Njegove perspektive

Kada bi ta majka molila Gospodina neka je oslobodi od svakoga straha, On bi to učinio. Time bi ujedno pomogla svojoj kćeri povjerovati u Božju moć oslobođenja kojom je i nju samu kadar osloboditi od straha.
Moramo moliti Gospodina da i nas same i našu odraslu djecu, oslobodi svih krivih stavova i pomogne nam svoje živote sagledati iz Njegove perspektive.

Za Book.hr priredila I. A.

Iz knjige „Kako moliti za svoju odraslu djecu“ Stormie Omartian. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.