Foto: Pixabay

U ovim je posljednjim danima vjernikov karakter na ispitu. A ja vjerujem da još uvijek nismo doživjeli oslobađanje pune snage paklenoga bijesa.
Karakter, kako je po plodovima Duha opisan u Gal 5,22-23, jednako je važan, ako ne i važniji od djelovanja u darovima Duha. Naravno, iznimno je važno istovremeno djelovati u oboma.

Karakter se kuje u vatrama života

Karakter je rezultat vjernog i neustrašivog hodanja s našim Gospodinom. Ne može vam biti udijeljen na konferenciji o čudesima; morate ga svakodnevno razvijati u skladu s Pismom i slušanjem Njegova glasa.
Karakter se kuje u vatrama života.
„…da se nepatvorenost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša vatrom, otkrije na hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista.“ (1 Pet 1,7; Kršćanska sadašnjost)
„Gle, pročistio sam te, ali ne sa srebrom; izabrao sam te u peći nevolje.“ (Iz 48,10)

Karakter se kuje i u molitvi

Karakter se također kuje u molitvi.
„MOLITVA upravlja ponašanjem, a ponašanje čini karakter. Ponašanje je ono što činimo; karakter je ono što jesmo. Ponašanje je vanjski život. Karakter je nevidljivi život, skriven unutra, pa ipak očitovan u onome što se vidi… Karakter je korijen stabla, a ponašanje plod koji on donosi.“
Pastor E. M. Bounds nastavlja povezivati karakter s molitvom…
„Što više molimo, to smo bolji, a tako i naši životi postaju čišći i bolji.“
Slavna je izjava velikog puritanskog propovjednika i pisca Johna Bunyana:
„…molitva je štit duše, žrtva Bogu i muka za Sotonu.“

…te će dvije nerazdvojive stvari biti ključne za naš način djelovanja kao pomazanih posuda u posljednjim danima

Oklijevam pisati o molitvi jer postoje brojna izvrsna djela o toj temi. Ovdje želim naglasiti da postoji veza između naše molitve i karaktera. A te će dvije nerazdvojive stvari biti ključne za naš način djelovanja kao pomazanih posuda u posljednjim danima.
Podloga za sve Božje blagoslove i kretanja na Šri Lanki bila je, i još uvijek jest, utemeljena na molitvi. A usrdna molitva svetaca razvila je karakter srca koji nam je omogućio da nadvladamo progone s kojima smo se suočili.
Molitva, poput karaktera, nije trenutačno postignuće. Ona je suprotna kulturi koja tvrdoglavo odbija strpljivost i trpljenje. Sviđalo se to nama ili ne, mlađi naraštaj živi u svijetu lako pamtljivih fraza i brzih zadovoljstava.
U „Twitter svemiru“ mi koji smo stariji moramo budućim vođama biti primjer, ali ne primjer starih molitvenih paradigmi, već srži odnosa koji se može ostvariti jedino u molitvi. Jedino se u takvom odnosu karakter može pronaći i njegovati.
Divim se životu i pisanju indijskog misionara Sadhua Sundara Singha koji je nakon proganjanja vjernika želio počiniti samoubojstvo te je zavapio tražeći da mu se bilo koji Bog objavi (bio on bog hindusa, sikha ili kršćana). Vizija Isusa i život posvećen molitvi i evangelizaciji potaknuli su ga na pisanje dubokih misli o istinskoj svrsi molitve:

Moliti ne znači pitati Boga za svakakve stvari koje želimo, već radije željeti samoga Boga, davatelja života

„Bit molitve nije tražiti Boga da nam nešto da, već otvarati naša srca pred Bogom, razgovarati i živjeti u stalnome zajedništvu s njim. Molitva je stalno prepuštanje Bogu. Moliti ne znači pitati Boga za svakakve stvari koje želimo, već radije željeti samoga Boga, davatelja života.“
Vjerujem da je obaveza ili, bolje rečeno, privilegija moga naraštaja živjeti tu bit molitve kako bismo je prenijeli sljedećemu naraštaju. Velika je mogućnost da će oni biti posljednji naraštaj, a ako je tako, bit će kušani „u korijenu stabla“.

Iz knjige „Duh Gospodinov je na nama” autorâ dr. Lesliea Keegela i Roberta Hunta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete kupiti ovdje.