Kršćanska amaterska poezija

MARINA

Kad zaboli, podignem pogled gdje moj Bog na križu umire za mene I više ne boli, a kad spustim pogled....

Foto: Jacob_09, Shutterstock

Foto: Jacob_09, Shutterstock

 

O boli

O kako svi težimo sreći u ovoj tužnoj dolini
koja je u vlasti svijeta, tijela i Zloga
i kako je teško pronaći Radost bez boli koja nas ukorak prati od samog začetka,
jer nas u grijehu mati rodi
Al’ ima nešto što treba da se shvati o
boli

Od nje se ne može sakriti, uteći, niti
prekriti osmjehom
Sreća je uništena grijehom a bol je tu
da je vrati
Bol odvojenosti od Ljubavi boli
Teče kroz vene, boli kosti, razapinje i
čovjeka goni da traži sreću

Čovjek nosi boli od tereta koji su mu
natovarili na pleća preci i ne zna kamo bi s njima dok mu se nude razne
mogućnosti, odabire sredstva protiv boli što ih nudi svijet
Da zaboravi teži i traži izlaz iz stanja
krivnje u svijetu koji nema milosti prema slabima

A tu je i Zli koji potpiruje vatru
oholosti, ega i čovjek se suočava u borbi dobra i zla
Vodi se borba za čovjeka do posljednjeg
daha
U nama sveto ima i prokleto
duša i tijelo

Zato bijaše potreban Čovjek Boli
da, osim svijeta, tijela, Zloga, i smrt
pobijedi

Zato kad zaboli, podignem gore pogled
gdje moj Bog na križu umire za mene, za sve koje boli i dio sam njihov
I oni dio su mene, ugledam novi svijet
bez suza, bez boli
I više ne boli
Kad spustim pogled, vidim
Još uvijek u blatu stojim
Marina

Za Book.hr priredila A.P.

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA:

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh