Foto: Shutterstock | Studio Regnare

Josip Lončar je na Molitvenom danu Biblioteke Figulus, 23. rujna, u svojoj propovijedi govorio o ponosu – kao stanju koje je suprotno poniznosti. Potaknut rečenicom čovjeka koji mu je, po nadahnuću, rekao: „Ti uopće nisi ponizan“ – odlučio je, kako i sam kaže, uzeti Novi zavjet u ruke i tražiti odgovor od Boga. Iako je uvijek mislio da je oholost suprotnost poniznosti, razmatrajući najponiznije osobe Novog zavjeta, shvatio je da je korijen često u našem unutarnjem i vanjskom stavu: „Ponosan sam“.

>>> FOTO Dan ispunjen molitvom i slavljenjem Gospodina: Ovako nam je bilo na Molitvenom danu 

Uzor poniznosti

„Tko je najponizniji čovjek koji je ikada živio? Isus Krist, naravno. On je vrhunac čiste poniznosti koja je hodala ovom zemljom. On bi nam trebao biti uzor. Kako ću saznati što je to poniznost? Kako ću pobijediti u borbi za poniznost?

Možda nisam pobijedio jer ustvari i ne znam što je poniznost. Što ću napraviti?

Uzet ću Novi zavjet u ruke, vidjeti što mi On govori, što bi se to u Njegovom životu moglo nazvati poniznošću. Poći ću za primjerom svetih Pavla, Petra, Ivana… pročitat ću njihove poslanice i vidjeti što bi to mogla biti poniznost. (…)

Da bi saznao što je poniznost, počeo sam se pitati: „Što to poniznost nije?“

Onda sam dobio odgovor s kojim sam se bavio skoro mjesec dana. Cijelo vrijeme sam mislio da je suprotnost poniznosti: oholost. I to je velika zamka. Oholost nije suprotnost poniznosti. Isus nikada nije bio ohol. Čak ga ni đavao ne bi pokušao nagovarati da bude ohol… Poniznost je nešto sasvim drugo. Što je suprotnost poniznosti?

Čudno, ali istinito. Suprotnost poniznosti je ponos.

Što je to ponos

Što je to ponos? To je prvi grijeh arkanđela Lucifera koji je bio tako čudesno stvoren da se počeo uspoređivati s Bogom i s drugim anđelima. Zašto se počeo uspoređivati? Upravo zbog ponosa.

Ponos nastaje kad se uspoređujemo. Ponos je nešto što kršćani ne bi trebali ni izgovoriti, a kamo li razmišljati o tome. „Ja sam ponosan što je moja kćerka najljepša u gradu. Ponosna sam što mi sin igra za Dinamo! Ponosna sam što mi je brat doktorirao, što imam tako dobar auto… Ponosan što smo tako bogati, pametni…“

Kada kažem da sam ponosan, kažem: „Bolji sam od drugih“ i počinjem se uspoređivati s drugima.

Što znači da je moj sin „najpametniji u razredu“? Znači li to da druga djeca nisu jednako dobra, jednako vrijedna? Znači li to da je moj sin najvrjedniji? Da se njemu trebamo diviti?  Pa što i ako je najpametniji? Možda je onaj koji sjedi s njim u klupi puno bolji čovjek od njega? Možda je dobar, pošten, milosrdan, milostiv, pun plodova Duha Svetoga.

Možda nismo nikad razmišljali o tome koliko je opasno biti ponosan.

Kada bih bio radostan zbog naše reprezentacije

Evo, mi smo ponosni na hrvatsku reprezentaciju koja je skoro najbolja reprezentacija na svijetu. Ja nisam ponosan. S čime bi mi trebali biti ponosni, odnosno s čime bismo trebali zamijeniti riječ „ponos“? Trebali bismo ih zamijeniti s izrazima: „Ja sam sretan, radostan, zadovoljan…“

Kad bih bio radostan zbog naše reprezentacije? Bio bih radostan onda kada bi oni pola svog bogatstva dali za gladnu djecu… Recimo da svi skupa, kad prevrte svoje džepove, imaju oko 500 milijuna eura… Pola od toga je 250 milijuna eura. Da bi se spasilo jedno dijete od gladi, dovoljna su 22 eura. Koliko je onda 250 milijuna eura podijeljeno sa 22?  (naknadno smo izračunali; riječ je o 11 milijuna 363 tisuće i 636 djece)

>>>Čudo milosrđa na Molitvenom danu Figulusa 

Bio bih istinski sretan kada bi naši reprezentativci uplatili, recimo, Marijinim obrocima 250 milijuna eura. Bio bih stvarno istinski sretan, zadovoljan i radostan s našom reprezentacijom. Zašto ne bih bio ponosan?

Tada ne bih dao šansu drugima. Jer zašto ne bismo dali šansu drugima? Kada bi druge reprezentacije vidjele što je naša reprezentacija napravila, sigurno bi se i one brzo odazvale.”

Ostatak nagovora možete poslušati preko Instagram profila naše Biblioteke Figulus.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Figulus (@bibliotekafigulus)

ŠTO PONOS RADI

„Prije nekoliko sam se godina odvažio na dvanaestomjesečni post. Inspirirala me moja asistentica, Sarah Piercy, koja je odlučila ne trošiti ostatak nepotrošena novac na sebe godinu dana. (…)

Tri mjeseca nakon moga posta, nalazio sam se otprilike sat vremena od kuće, vozio sam se na sastanak, kada mi je vrući čaj koji sam pijuckao iskliznuo iz ruke. Ovo nije bilo nikakvo malo izlijevanje. Hlače su mi bile natopljene. Bilo je to kao da je nevidljiva ruka posegnula i izlila tekućinu po čitavoj mojoj odjeći. Mrlja je bila učinkovito postavljena kako bi izgledalo kao da nisam mogao stići do kupaonice na vrijeme ili možda kao da sam nekoliko tjedana spavao na ulici. Odmah sam pomislio: Imam sastanak. Moram ići kupiti nove hlače. Ovo se definitivno kvalificira kao iznimka od moga brzog trošenja. Ne mogu nositi hlače koje su jako umrljane. Nema druge alternative.

Providnost je htjela da sam prolazio pored Walmarta, pa sam skrenuo na parkiralište. Parkirajući auto, počeo sam raspravljati sâm sa sobom. To je izgledalo ovako: „Mogao bi nositi te hlače, znaš. Samo su umrljane.” “Ne, to bi bilo sramota. Nikad se ne bih tako odjenuo.”

„A i stvarno su umrljane, na kraju krajeva. Ako si hlače kupio u Walmartu, to se čak i ne kvalificira kao prekid potrošnje, zar ne? Walmart nije mjesto gdje inače ideš kupovati odjeću. Ionako nije kao da kršiš nekakva pravila.”

„Što se zapravo ovdje događa, Carey? Ti, u biti, želiš zaštititi svoju imidž. Previše ti je neugodno biti onaj lik s velikom mrljom na neugodnome mjestu. I sad se pak držiš kao dio elite jer si previše elegantan da bi u Walmartu kupovao odjeću.”

„Začepi, ja.”

Vidite li kako se ovdje pokazuje ponos?” – Carey Nieuwhoff u knjizi „Ni nakraj pameti”. 

Knjigu „Ni nakraj pameti” koja, osim o borbi s ponosom, govori o raznim drugim izazovima i borbama u našoj svakodnevici, možete nabaviti ovdje. 

Ova je knjiga za ljude koji žele predvidjeti znakove koji im pokazuju da je pred njima velik životni izazov prije nego što bude prekasno.

Cinizam, kompromis, otuđenost, nebitnost, ponos, izgaranje na poslu, ispraznost – ništa od toga ne mora biti vaša konačna priča. (Autor Carey Nieuwhof)

Za Book.hr priredio L. M.