Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: Brooke Cagle on Unsplash

Mnoge vjernike slika Milosrdnog Krista podsjeća na njegov dolazak među apostole u danima nakon njegova uskrsnuća. (…) Isus je odjeven u liturgijsku haljinu, takozvanu albu. Njegova je desnica uzdignuta u istom stavu kakav su do II. vatikanskoga koncila morali držati svećenici tijekom slavljenja svete mise. Ta uzdignuta desnica blagoslivlja svijet; ne udara ga i ne proklinje, ne prijeti i ne naređuje! Ako je slika živa – kako nas uvjerava sv. Faustina – onda slijedimo ono što je sljedeće: Gospodin će spustiti desnicu, da nas prihvati, pridigne, primi… Kao što je pružio desnicu Petru u trenutku njegova tonjenja na uzburkanu moru.

Svojim blagoslovom Isus ponekada u svojem milosrđu križa moje planove, ali Bog zna bolje od mene, zar ne? Blagoslov dobivam onda kada…

Isus Krist u svojem beskrajnom milosrđu čini nad nama znak križa – znak spasenja i Božje pobjede – jer tim činom blagoslova, što ga najupečatljivije primamo tijekom euharistije, želi prekrižiti, odnosno razriješiti čvorove, zavoje i okove koji terete dušu. Isto tako Gospodin svojom uzdignutom desnom rukom pokazuje prema gore (»… suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna Ocu, za onim gore težite, ne za zemaljskim!« (Kol 3, 1)), jer gubimo se i malakšemo onda kada neprestano gledamo u zemaljske jade. Također Krist tom gestom svijetu pokazuje svoju ranu, proslavljenu ranu načinjenu čavlom mržnje, neznanja i osvete: kao da želi reći da će i naše rane biti proslavljene kada dođemo gore, k njemu.

Svojim blagoslovom Isus ponekada u svojem milosrđu križa moje planove, ali Bog zna bolje od mene, zar ne? Blagoslov dobivam onda kada prihvaćam svoju ranjenost i ranjivost te ih predajem u ruke Milosrdnoga. Primijetimo kako je Kristova desnica otvorena prema nama: Gospodin pruža i nudi svoju ranu kao utočište i sklonište! To je zato tako jer BLAGOSLOV dolazi po RANAMA života, ako ih prihvatim i ako ih stavim u Kristove rane. Moje su rane blagoslov – koja strašna i ujedno spasonosna misao! Vrijedna dubljeg razmatranja.

Isusove rane najveća su dragocjenost naših duša. U Pjesmi nad pjesmama čitamo: »Ruke su njegove kao zlatne šipke, obložene dragim kamenjem.« (5, 14)

„Isusove rane najveća su dragocjenost naših duša“

Ta je desnica, možemo i tako razmišljati, do maloprije počivala na Isusovu srcu! Sad nam daruje svjetlost tog srca! Ta desnica u savršenoj ravnini s ramenom čini kao jednu granicu svjetlosti: sve izvan Isusova srca i izvan njegove muke, smrti i uskrsnuća ispraznost je i ništavilo, potpuna tama. Tom rukom Gospodin kao da kaže zlomu i njegovu zlu: stani! Svojom uzdignutom rukom Isus nam pokazuje da nas štiti i brani te da smo sigurni u njegovim rukama. Gesta tzv. polaganja ruku prisutna je u svakome od sedam svetih sakramenata. Božja riječ nas podsjeća: »Ti vladaš nad svime, u tvojoj je ruci sila…« (1 Ljet 2, 12) te: »Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.« (Hab 3, 4)

Isusove rane najveća su dragocjenost naših duša. U Pjesmi nad pjesmama čitamo: »Ruke su njegove kao zlatne šipke, obložene dragim kamenjem.« (5, 14) Ispruženom desnicom Isus – Veliki svećenik, preko svojih zaređenih (rukopoloženih) svećenika i danas odrješuje grijehe onih koji mu dolaze u stavu iskrena kajanja i s voljom da se promijene. On to čini besplatno i bezuvjetno, milosrdno. Gospodin se obično prikazuje s pet svetih rana. Tu vidimo ove tri: rane na dvije ruke i ranu srca. Tri rane: vjera – nada – ljubav. Razmišljajmo o toj tajni.

Isuse, svojim ti suzama vidam rane, koje sam ti sâm zadao… Stavljam svoje rane u tvoje, ujedinjujem svoja trpljenja s tvojima, zahvaljujući ti na neopisivom milosrđu kojega iskazuješ meni, svojem krvniku… Oprosti, smiluj se, iscijeli me i oslobodi. Isuse, uzdam se u te!

Ulomak iz knjige „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa“ autora p. Marka K. Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.