Aktualnosti

REAKCIJA NA OPTUŽBE

Iskustvo bivše štićenice samostana u Križevcima: „To je jedan od boljih domova. Tamo sam se izgradila kao osoba, što uz svoje roditelje ne bih nikad uspjela“ Uvijek je tako bilo, no izgleda da se danas možda još više napada one koji se trude činiti dobro. Tako smo posljednjih dana mogli u medijima svjedočiti napadima na samostan časnih sestara bazilijanki u Križevcima. U nastavku prenosimo iskustvo jedne njihove bivše štićenice, koje pokazuje pravo stanje u domu...

Foto: epodravina.hr; Miroslav Stručić


 

Na napise i optužbe koje su u medijima plasirane o samostanu sestara bazilijanki u Križevcima (više), reagirala je i 27-godišnja djevojka za portal epodravina. Sestre su ju u dom primile kao šestogodišnju djevojčicu, gdje je živjela narednih šest godina. „To je jedan od boljih domova za djecu u Hrvatskoj“, kaže ova djevojka koja je danas odrasla osoba, svoj čovjek, radi kao medicinska sestra u bolnici, ima svoju kuću i dečka.

Ona prenosi svoje osobno iskustvo od prije 15 godina.

»Moji roditelji su oboje bolesni, psihički, mama ima mentalnu retardaciju i ne možete ni zamisliti što sam sve kao dijete zajedno sa svojom sestrom proživjela uz roditelje. Od svakodnevnih svađa, spavanja po tuđim kućama, skrivanja od tate da ne dobijemo batina, do stalnih odlazaka mame od kuće pa do toga da je tata znao izubijati mamu. Sve to smo mi gledale. Naravno bilo je još svega«, navodi.

Svaki dan smo se prali i kupali. Išli smo na more na Korčulu gdje je jedna divna kuća, išli smo u Žumberak u Sošice, gdje je još jedna kuća bila samo za nas. Išla sam na sve školske izlete i uvijek sam dobivala džeparac…

Za samostan je doznala njezina sestra, koja ih je i odvela tamo. »Bila sam stara nepunih sedam godina kad sam kročila u tu kuću i taj dom. U tom dvorištu se nalaze tri ogromne kuće, starački dom, samostan i dječji dom. Tamo smo se školovale, imale četiri do pet obroka dnevno, doručak, ručak, večeru plus po dva međuobroka. Svaki dan smo se prali i kupali. Išli smo na more na Korčulu gdje je jedna divna kuća, išli smo u Žumberak u Sošice, gdje je još jedna kuća bila samo za nas. Slatkiša smo imali na izvoz, jeli smo Twix, koji tada u Hrvatskoj nije bio u trgovinama i neke slatkiše koji se tek danas mogu kupiti u trgovačkim centrima. Kad sam bila u samostanu, išla sam na sve školske izlete i uvijek sam dobivala džeparac. Bili smo na suhom i toplom. Nas 23 cure svih uzrasta. Božići su bili popraćeni obiljem hrane i poklona, Uskrs isto tako. Išla sam na čuvanje kod ljudi koji su me ugostili bolje i toplije nego ikad itko u mojoj vlastitoj roditeljskoj kući. Za nas se brinula Željkica, moja odgojiteljica i Zinovija, glavna sestra, i divne su bile. Najveći roditelji ikad. Podrška u svemu i uvijek spremne na razgovor.«

»Vjerujte mi da je to jedan od boljih domova za djecu u Hrvatskoj. Stvarno sam se izgradila kao osoba, što uz svoje roditelje ne bih nikad uspjela.« Na pitanje novinara epodravine misli li da se tamo u međuvremenu nešto promijenilo, odgovorila je da je sada djeci tamo još bolje

Nadodala je da je odgajateljica unijela cijelu sebe u njihov odgoj. Živjela je s njima u toj kući i bila 24 sata dnevno na raspolaganju, dok sekunde vremena nije imala za sebe: »Ona nije imala ni praznik ni godišnji odmor. Stvarno joj svaka čast i nema načina da joj ikada i jedna od nas to vrijeme vrati, nadoknadi, ali ona nikada to ne bi ni tražila od nas. Vjerujte mi da je to jedan od boljih domova za djecu u Hrvatskoj«, napisala je ova 27-godišnja djevojka, koja je danas odrasla osoba, svoj čovjek, radi kao medicinska sestra u bolnici, ima svoju kuću i dečka. »Stvarno sam se izgradila kao osoba, što uz svoje roditelje ne bih nikad uspjela«, povjerila se želeći iznijeti osobno pozitivno iskustvo iz samostana prije 15 godina. A na pitanje novinara epodravine misli li da se tamo u međuvremenu nešto promijenilo, odgovorila je da je sada djeci tamo još bolje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh