Na krštenju dobiva ime Barbara. Rasla je u jeku „bartolomejske noći”, u kojoj je izvršen strašan pokolj istaknutih hugenota (francuskih protestanata). Kao djevojčica boravila je u pansionatu klarisa u Longchampu. Kroz njihov je odgoj ušla u kršćanske istine, te provodi i proživljava dublje kršćanstvo. Željela je postati redovnica, no njezini su roditelji imali druge planove za nju. Tako se u dobi od šesnaest godina udaje i trideset godina biva uzorna supruga i majka triju kćeri. Kroz bračni i obiteljski život naučila je kako se svetost može postići i izvan samostana. U tome joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio.

Nakon suprugove smrti postaje karmelićankom

U jesen 1601. godine tako su je zahvatili duhovni spisi sv. Terezije Avilske koje je čitala, da je njezinu redovničku obnovu Karmela odlučila uvesti u Francusku. Počinje skupljati zvanja za takav način života te, uz pismeno odobrenje Klementa VIII. od 13. studenog 1603., gradi u Parizu prvi samostan bosonogih karmelićanki. Među bosonoge karmelićanke stupile su i njezine tri kćeri. Kada se 1613. godine razbolio njezin muž, ona ga je brižno njegovala i nije se odvajala od njegove bolesničke postelje sve dok nije umro. Nakon njegove smrti i sama stupa u Karmel i postaje karmelićankom. Izabire najsiromašniji samostan u Amiensu. Redovničko oblači odijelo 7. travnja 1614. uzevši ime Marija od Utjelovljenja. Ljubila je redovničko siromaštvo. 7. prosinca 1616. zbog zdravstvenih razloga seli u samostan u Pontoise gdje je nakon duge i mukotrpne bolesti sveto preminula 18. travnja 1618. godine.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr

Priredio Danijel Katanović