Foto: Rawpixel.com , Shutterstock

Filmska vrpca jednog života

Po filmskoj vrpci
Redaju se slike…
Svečani trenuci
I manje sretne prilike…
Smiješimo se
U objektiv fotoaparata
I malo tko se sjeti
Da bilo je to u vrijeme rata…
Traka se odmotava dalje…
Netko pismo bez adrese šalje,
A miris vanilin šećera
Bez razloga, suze na oči potjera…
Promiču, pred san, lica draga
Što na srcu su ostavila traga,
I zaklela bih se, u ušima ori,
Taj smijeh, što više od riječi govori…
I putevi se križaju čudni neki,
Drugi su blizu, a tako daleki,
Ponekad se duše na trenutak spoje,
A sjećanja na njih zauvijek postoje…
I zbrkan je život, i težak i čudan,
I pitaš se ponekad jesi li budan,
Iako se putevi čine potpuno krivim,
Hvala Ti, Bože, što osjećam, što živim!
❤️
Slavica Cvitanušić

Za Book.hr priredila A. P.