Foto: Shutterstock

Vjerodostojni očinski lik. Sveta Mala Terezija – „Mali Cvjetić“ – u razgovoru sa svojim ocem

Lik oca ovih je dana meta napadâ. Za one što ustraju na posvemašnjoj jednakosti, lik oca je „netko odveć autoritativan, tko je predugo zlorabio svoju moć. Poput svih drugih simbola autoriteta, i njega valja svrgnuti.“

Zanimljivo je primijetiti da, kada god feministkinje žele napasti lik oca, negdje će se, u njihovim dugim tiradama, neizbježno pojaviti pridjev „patrijarhalan”. Odabir te riječi nikako nije slučajan. Naprotiv, odražava samu bit feminističkih uvjerenja.

Lik oca ovih je dana meta napadâ. Za one što ustraju na posvemašnjoj jednakosti, lik oca je „netko odveć autoritativan, tko je predugo zlorabio svoju moć. Poput svih drugih simbola autoriteta, i njega valja svrgnuti.“

Ironija leži u tome što su oni koje se optužuje za obranu patrijarhalnosti obično pripadnici tzv. „jezgrenih“, a ne patrijarhalnih obitelji. Mnogi od njih nisu čak niti pripadnici tzv. proširenih obitelji. Nemaju poimanje o tome što patrijarhat znači, niti kako djeluje te u tom smislu uopće nisu u položaju obraniti se od feminističkoga bijesa.

Prigrliti patrijarhat

Oni koji brane obitelj nemaju se razloga bojati ovoga pojma, već ga naprotiv trebaju spremno prigrliti. Oslobođen kako svojih nekršćanskih oblika, tako i feminističkih karikatura, patrijarhat postaje upravo osvježavajuća zamisao. Čak i danas, predodžba drevnoga patrijarha izaziva osjećaje poštovanja i uvažavanja.

Oni koji brane obitelj nemaju se razloga bojati ovoga pojma, već ga naprotiv trebaju spremno prigrliti. Oslobođen kako svojih nekršćanskih oblika, tako i feminističkih karikatura, patrijarhat postaje upravo osvježavajuća zamisao…

Međutim, postoji razlog zbog kojega feminizam tako žestoko napada patrijarhat: on je, naime, punina očinstva. Vjerodostojni očinski lik, kakav i treba biti. Takvo je viđenje dijelom prirodnoga hijerarhijskoga društva, što ga feminizam odbacuje.

Razumijevanje patrijarhata

Ključ razumijevanja patrijarhata leži u odavna zaboravljenu poimanju tradicionalne obitelji. Katolička Crkva već dugo uči kako obitelj nije jedinstvena društvena jedinica koja bi u sadašnjosti postojala bez ikakve povezanosti bilo s prošlošću, bilo s budućnošću. Obitelj je, naprotiv, bogata i trajna cjelina, što podrazumijeva sve koji su bili prije, i koji će doći kasnije. U tom smislu, svaka obitelj postaje razgranata mreža međusobno isprepletenih odnosa te je, kao takva, dijelom društvenoga tkiva.

Patrijarhat jest prirodna posljedica tradicionalne obitelji. Budući da ta velika društvena jedinica postoji, treba postojati i autoritet koji će spomenuto jedinstvo održavati.

Utjecaj patrijarha prelazi granice njegova neposredna domaćinstva te obuhvaća više naraštaja. Može uključivati nekoliko ogranaka pojedine obitelji, pa čak i čitav jedan „klan“.

Patrijarh ne očituje nikakav proizvoljni, niti pak tiranijski autoritet. Naprotiv, njegovo vodstvo, koje se češće vrši putem utjecaja, negoli putem zapovijedi, ide u cilju jedinstva cjeline koja mu je povjerena. Upravlja, s velikom skrbi i tankoćutnosti, međusobnim odnosima tolikih ljudi koji su na puno načina slični, ali jednako tako i u mnogim stvarima veoma različiti

Patrijarh ne očituje nikakav proizvoljni, niti pak tiranijski autoritet. Naprotiv, njegovo vodstvo, koje se češće vrši putem utjecaja, negoli putem zapovijedi, ide u cilju jedinstva cjeline koja mu je povjerena. Upravlja, s velikom skrbi i tankoćutnosti, međusobnim odnosima tolikih ljudi koji su na puno načina slični, ali jednako tako i u mnogim stvarima veoma različiti.

Patrijarh kao onaj tko unosi sklad

Stoga je jedna od najvažnijih uloga patrijarha usklađivanje. On, naime, održava obiteljsku liniju u skladu s njenom prošlošću, kao i budućnošću. Valja mu postići osjetljivu ravnotežu između onih u obitelji koji jamče nužnu trajnost, i onih koji žustro unose zdrave novine.

Patrijarh je istinski vođa obitelji. Rijetko drugima nameće svoju volju, već bi se prije moglo kazati kako „određuje ton“, i pruža primjer. On ujedinjuje te iz drugih izvlači ono najbolje.

Patrijarh je istinski vođa obitelji. Posjeduje osobit dar razabiranja i koordiniranja općega usmjerenja svih koji su pod njegovim vodstvom. Rijetko drugima nameće svoju volju, već bi se prije moglo kazati kako „određuje ton“, i pruža primjer. On ujedinjuje te iz drugih izvlači ono najbolje.

Zbog toga se patrijarh tradicionalno prikazuje kao netko tko promišlja o stvarima. Prosuđuje i odmjerava stvari na temelju raznih kriterija, služeći se pritom mudrošću. Primjenjuje očuvanu obiteljsku riznicu mudrosti, koja biva očuvana, obogaćivana te prenašana s jednoga naraštaja na drugi.

Izvor napretka i kulture

Lako je uvidjeti kako društvo ispunjeno patrijarhalnim likovima na svim razinama stvara idealne uvjete za istinski napredak kulture. Patrijarh je ono što sociolozi nazivaju „reprezentativnim likom“, koji članove svoje obitelji upravlja k ciljevima savršenstva, u skladu s kakvoćom i talentima svoje obitelji. Obdaren katoličkim krjepostima, patrijarh pripadnike svoje obitelji upravlja k najuzvišenijemu od svih ciljeva: njihovu posvećenju.

Takvih likova u današnjem društvu, obilježenu srozavanjem, upravo tragično nedostaje. Individualci idu svatko svojim putem. Nema „uskladiteljâ“, odnosno „koordinatorâ“, koji bi obitelji ujedinili i upravljali njihovom dobrobiti

Takvih likova u današnjem društvu, obilježenu srozavanjem, upravo tragično nedostaje. Individualci idu svatko svojim putem. Nema „uskladiteljâ“, odnosno „koordinatorâ“, koji bi obitelji ujedinili i upravljali njihovom dobrobiti.

Kada se današnje očeve optuži da su patrijarhalni, oni bi tu zamisao trebali posve prigrliti. Patrijarh samo na širemu društvenu tkivu čini ono što je otac pozvan činiti unutar svoje obitelji.

Posve je u redu graditi obitelj razmišljajući dugoročno. Nema ničeg pogrješnog u težnji za jedinstvom i poučljivošću onih koji su mu povjereni na skrb. Posve suprotno od toga da bi bio nekakvo nepoželjno stanje što ga valja izbjegavati, patrijarhat je nešto za čiju je obnovu vrijeme upravo nastupilo.

Autor: John Horvat II.; Izvor: The American TFP; Book.hr. Prevela Aleksandra Chvalovsky

Book.hr