Duhovnost

STABLO SPOZNAJE DOBRA I ZLA

Eva i Adam su na silu uzeli ono što bi im Bog dao u pravo vrijeme Evo zašto smo stalno u kušnji da si na silu uzimamo ono što bi nam Bog po milosti darovao u pravo vrijeme...

Eva i Adam su na silu uzeli ono što bi im Bog dao u pravo vrijeme

Foto: Shutterstock


„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” (Post 3,6)

Čijim je očima Eva sada gledala? Sotoninim, dakako. Zavođenje je ostavilo svoje posljedice u njoj. Više nije mislila vlastite misli. Stablo je navodno bilo krasno za vidjeti. Kada grijeh ne bi bio primamljiv, tko bi se upuštao u nj?

Zaručnik koji svoju ljubljenu uzme (u tjelesnom smislu) prije sakramenta ženidbe, silom grijeha uzima ono što bi mu Bog inače dao u svetosti, na ispravan način i u pravo vrijeme

Vjerojatno je u Božjemu naumu bilo da im kasnije, kada dovoljno sazriju, dopusti jesti njegove plodove. Primjerice, kada su djeca mala, ne govorimo im sve što znamo o spolnosti. To nije stoga što bi ona bila nešto nepoćudno, već stoga što su djeca premalena i nedovoljno zrela da bi se ispravno nosila s takvim saznanjima. Pretpostavljam da bi nam jednako tako naš Otac Nebeski, koji je pun ljubavi, u Svoje vrijeme i na Svoj način bio podario puninu spoznaje dobra i zla.

Ukoliko je ova pretpostavka ispravna, sotona je Adama i Evu napastvovao da si silom grijeha prisvoje nešto što bi im Bog bio darovao po milosti u pravo vrijeme. U svakom je slučaju izvjesno to kako smo sve otad pod snažnim utjecajem korijenskih sklonosti i mentalnih rutina uvijek iznova na silu i po grijehu uzimati nešto što bi nam Bog po milosti darovao u pravo vrijeme.

Zaručnik koji svoju ljubljenu uzme (u tjelesnom smislu) prije sakramenta ženidbe, silom grijeha uzima ono što bi mu Bog inače dao u svetosti, na ispravan način i u pravo vrijeme. Kradljivac silom grijeha otima potrepštine koje mu je Bog mogao dati na pravedan način. Lažac nastoji svojim lažima postići nešto što mu je Bog mogao omogućiti na svoj božanski način.

Molitva

Svaki grijeh što ga počinimo, u sebi krije nepouzdanje u Boga; pomanjkanje povjerenja da će nam Bog, u svoje vrijeme i na svoj način, providjeti ono što je najbolje za nas. Navika nezakonitoga prisvajanja onoga što želimo, mjesto da čekamo na Božju dobrotu da za nas providi ono što je za nas najbolje, mentalna je rutina (brazda) nepouzdanja koju smo svi naslijedili od Adama i Eve.

Molitve za strpljivost mogu nam u tome biti od pomoći, ali neće postići željeno, ukoliko ne budemo molili još i za sljedeće:

Gospodine, uništi moje krive težnje, i moje nepouzdanje. Iako sam već rođen (rođena) nanovo, osposobi moje srce živjeti od toga dara. Neka ga Tvoje Presveto Srce osnaži i opremi pouzdanjem u našega nebeskoga Oca.

Zašto među najstabilnijim kršćanima ima najviše ‘običnih’ ljudi

Da se Eva bila hranila sa stabla života, bila bi ukorijenjena u ljubavi, i kao takva kadra shvatiti „što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu” (Ef 3,17-19; podvukao autor). Snaga njezina duha bila bi kadra odvratiti sotonino zavođenje.

Koliko li su samo istinite Gospodinove riječi: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni” (Iv 15,4). Ljubav ne samo što razgoni strah (1 Iv 4,18), već nas ujedno osposobljuje odbaciti zavođenje i obmanu.

Upoznao sam mnogo uistinu svetih ljudi koji nisu bili ni natprosječno inteligentni, ni osobito obrazovani, ali se zato ubrajaju među najmudrije i najstabilnije kršćane što sam ih ikada sreo – daleko „otpornije“ na zablude i napasti od brojnih iznimnih znanstvenika i teologâ. Oni su u srcima gajili jednostavnu pobožnost i služenje Gospodinu. Iznad svega, odlikovali su se ljubavlju. To, međutim, ne vrijedi za one koji se hrane sa stabla spoznaje: „Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” (Post 3,6).

„Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.” (Post 3,7)

Gospodinova milost kadra je posljedice pretvoriti u nešto bolje od onoga što je prije bilo

Dobro je kada nam se oči otvore. Bog nije rekao da je stablo spoznaje dobra i zla loše, već jedino da Adam i Eva ne smiju jesti njegove plodove. No, ako se spomenemo kako im je Gospodin zapovjedio neka ne jedu s toga stabla, a sada se čini kako je njihov neposluh donio nešto dobro, tu nešto ne valja! U Matejevu evanđelju 7,17 stoji: „Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.” Naša je pomutnja dovela do pogrešnoga zaključka kako iz našega grijeha može izići nešto dobro! Smatrajući kako će iskusiti mir ili pojačati sjetila, ljudi postaju ovisni o drogi. Muškarci i žene svoje izvanbračne „izlete“ opravdavaju riječima: „Osjećam se živim (živom) kao nikada prije!“ (Istina je, zapravo, da im duša umire, dok su samo njihovi osjećaji uzbuđeni i zapaljeni). „Ovo je divno! Nešto tako dobro sigurno ne može biti pogrešno.“ Ta je grešna i nerazumna umna rutina (brazda) već nebrojene tisuće zavela u jad i bijedu.

Neka se znade, jednom zauvijek: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni” (Gal 6,7-8). Od grijeha nikada ne može doći ništa dobro! Gospodinova milost kadra je posljedice pretvoriti u nešto bolje od onoga što je prije bilo, ali po cijenu Svoga trpljenja, a nikako ne poradi našega grijeha.

Razjasnimo pomutnju: Adam i Eva sada su dobro i zlo gledali na izopačen sotonin način, a ne onako mudro i jasno kako ih vidi Bog. Iz njihova grijeha nije proizašlo ništa dobro. Sva njihova spoznaja, kao i sva spoznaja čovječanstva koja će uslijediti nakon nje, nepovratno je – od toga trenutka pa sve do otkupljenja, koje je imalo uslijediti tek mnoga stoljeća kasnije – okaljana sotoninim bolesnim zabludama o dobru i zlu! Svi naši pomućeni mentalni obrasci vezani uz zlo proizlaze iz toga jednoga jedinoga čina neposluha. Nemojmo nikada više pomisliti kako od grijeha može doći išta dobro! U tom su smislu njihove oči bile zatvorene, a ne otvorene – zatvorene za Božje čisto viđenje, a otvorene za sotonine sulude inačice stvarnosti. Isto vrijedi i za naše – sve dok nam Otac ne podari misao Kristovu. (…)

Iz knjige „Preobraženi život” autorâ Johna Lorena i R. Lorena Sandforda. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 98
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh