Foto: Serhii Brovko, Shutterstock

Dozvoljavam li Bogu da bude Bog?

Postoji varljiva snaga djelovanja koja nas obuzme kad previše toga znamo o Bogu i onomu što je dobro i moralno.

Zašto ta snaga djelovanja može biti varljiva?

Zato što djelujem u Isusovo ime sa stavom kao da „Ja“ znam, „Ja“ mogu, „Ja“ posredujem Boga drugima, „Ja“ se žrtvujem, „Ja“ ljubim bližnjega svoga kao sebe sama i „Ja“ sam taj koji ljubi sebe sama… „Ja“ činim dobro, a prezirem zlo.

Čitam duhovnu literaturu, radim na sebi, čitam znakove vremena, ganjam „dobro“ i borim se za bolji i pravedniji svijet. (…)

Tako rado i često govorim o Bogu, a kad me pitaju što Bog misli o meni i kako me gleda – zanijemim

U tome sam svemu neumoran, a malakšem.

Sretan, a na kraju svakoga dana osjećam prazninu.

Pomažem ljudima, savjetujem, poučavam, govorim mudre riječi, a kad sklopim ruke na molitvu – čujem samo tišinu.

Tako rado i često govorim o Bogu, a kad me pitaju što Bog misli o meni i kako me gleda – zanijemim.

U procesu ganjanja onoga što je „dobro“ žrtvujem i sebe i druge … i samoga Boga.

To „dobro“ postaje mojim Bogom.

Zato malakšem, osjećam prazninu, u molitvi ne čujem ništa i ne znam kako me Bog gleda.

Zato što je moje „Ja“ sve zaštopalo.

Pokušavam sve moći i sve stići, svima biti sve na neživotan i Duha lišen način, samo da ništa ne trebam žrtvovati. Stigne se svima pomoći, sve poučiti, sve organizirati, sa svima popiti kavu…

Stignem sve za Boga, a ne stignem Bogu

A kad se to sve stigne – ne stigne se sjesti pred Gospoda i sunčati se pred njegovom prisutnošću. Ne stigne se čekati na njegove upute, na snagu njegova životvorna Duha. Ne stigne se izuti cipele pred svetošću Onoga za koga živimo i kome idemo. Ne stigne se prostrti pred Onim koji nas ima snagu poslati – da ulovimo riba toliko da nam se mreže razdiru; pred Onim koji je grm koji gori, a ne sagorijeva; pred Onim koji nas proniče i poznaje…

Stignem sve za Boga, a ne stignem Bogu.

Kako onda znam da je dobro koje činim uistinu dobro – taman da slijedi svako slovo Zakona?

Kako onda znam da ono što činim činim s ljubavlju – taman da i mijenjam lice zemlje?

Kako znam da poznam Boga i da djelujem u njegovoj snazi, a ne u svojemu „Ja“ – taman da i dižem ljude iz mrtvih ili pijem otrov, a ne umirem?

Jedno pitanje

Moje srce i razum zaštopani su „produhovljenim“ egom.

Ne dozvoljavam Duhu Svetomu koji prebiva u meni da me vodi. Da me oslobađa prisila, nesloboda, strahova, ograničenosti, osuda…

Da me oslobađa varljive snage u kojoj moje mudro „Ja“ sve može i sve zna, sve razumije.

Na kraju dana svrhovitost se mog života uistinu svodi na jedno pitanje:

Dozvoljavam li Bogu da bude Bog?

Izvor: Debora Jo planer (Pratiti možete ovdje)

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A.P.