Svjedočanstva

JEDAN OD POSEBNIH NAČINA ZA OZDRAVLJANJE BOLESNIH

„Dotakla je moju haljinu i istog trenutka potpuno ozdravila od raka!” »Na kraju bogoslužja, u ruke mi je došla ceduljica na kojoj je pisalo: „U našoj se zajednici nalazi veoma bolesna žena. Ona te moli da svratiš do nje kad budeš išla kući“. Kad sam ušla u tu kuću, zatekla sam ženu kako leži na podu, na običnoj prostirci. Rekla mi je: „Bi li učinila samo jednu stvar za mene?“…«

„Dotakla je moju haljinu i istog trenutka potpuno ozdravila od raka!”

Foto: Shutterstock

 

Znamo divnu priču iz Biblije o ženi koja se dotakla ruba Isusova ogrtača i ozdravila. Ali tko danas u ima toliko moći u svojoj odjeći? Tko danas hoda ovom zemljom s toliko sile uskrsnuća u sebi da bi netko mogao doći i samo se dotaknuti te osobe, ili samo djelića njezine odjeće, i ozdraviti?

Kakav je odgovor na to pitanje? Svaki Duhom ispunjeni vjernik ima u sebi istu silu uskrsnuća!

Evo priče o djeliću jednoga drugog ogrtača.

„On živi ovdje, u meni!“

Postala sam i ostala fanatik od dana kada sam se obratila. Kažem to s radošću, jer onoga dana kad je Isus Krist ušao u moje srce, znala sam da je ušao. Znala sam da sam postala novo stvorenje. Znala sam da je sve staro umrlo. Znala sam da je sve postalo novo! Znala sam da je Isus počeo živjeti u mom srcu!

To je bio najuzbudljiviji doživljaj na svijetu, znati da je Isus u meni. Osjećala sam se tako da bih najradije bila trčala svuda okolo i zapitkivala ljude: „Pogledaj! Možeš li vidjeti Isusa u meni? On živi ovdje, u meni!“

Prije nekoliko godina, prije nego što sam primila krštenje Duhom, počele su se događati uzbudljive stvari jer sam sve bila predala Bogu. Jedna od najvećih, i najvažnijih stvari na svijetu, jest potpuno predanje Bogu, kada više ne misliš što će ljudi misliti o tebi i ne brineš se što se događa oko tebe; samo je jedno važno – služiti Bogu i činiti ono što On želi od tebe.

Vratila sam se s putovanja, i u svojoj sam matičnoj crkvi, koja nije vjerovala u krštenje Duhom Svetim, podijelila neka od iskustava koja su mi se dogodila: kako me je Bog upotrijebio i kako su stotine i stotine ljudi prihvatili Krista za svoga Spasitelja i Gospodina.

Na kraju bogoslužja, u ruke mi je došla ceduljica na kojoj je pisalo: „U našoj se zajednici nalazi veoma bolesna žena. Ona te moli da svratiš do nje kad budeš išla kući“. Kad sam ušla u tu kuću, zatekla sam ženu kako leži na podu, na običnoj prostirci.

U to vrijeme nisam znala mnogo o ozdravljanju. Znala sam da Bog ozdravlja, ali nisam bila sigurna kako. Nisam imala nikakve snage, ali i jednostavna, „slijepa“ vjera, može postići mnogo!

„Ako se samo dotaknem tvoje odjeće, znam da ću ozdraviti”

Kad sam ušla, žena mi je rekla: „Bi li učinila samo jednu stvar za mene?“

Odgovorila sam joj: „Svakako, učinit ću što god mi kažeš.“

Nastavila je: „Hoćeš li stati ovdje?“ Glas joj je bio vrlo slab, i počela se je pomicati po ležaju, sve dok nije došla do ruba. Tada mi reče: „Hoćeš li doći sasvim blizu?“

Rekla sam: „Naravno“. Nije me ni upitala da se pomolim za nju.

Iznova je rekla: „Dođi još malo bliže“.

Još sam se malo približila, ali nisam shvaćala što je kanila time. Odjednom je podigla svoj pogled prema meni, a u očima joj bijaše najljepša vjera koju sam ikada vidjela u odrasle osobe. Tada reče: „Ako se samo dotaknem skuta tvoje odjeće, znam da ću ozdraviti“.

Pogledala sam haljinu koju sam imala i pomislila: „Ova mi haljina ne izgleda ništa naročito“. Nije, barem meni, izgledala nimalo pomazano. Ali ova se žena osjećala jednako kao žena opisana u Bibliji.

Ispružila je ruku, dotakla se haljine koju sam nosila, i istog je trenutka potpuno ozdravila Božjom snagom!

To se dogodilo prije četrnaest godina. Posljednji put kad sam ju srela na Floridi, nisam primijetila nikakve znakove vraćanja onog užasnog raka, od kojega je gubila krv i približavala se smrti. Danas je zdrava i aktivna žena.

Kada si predan Bogu, onda si i pomazan!

Bog je ulio vjeru u tu ženu, i ta joj je vjera rekla: „Samo se dotakni skuta Francesine haljine“. Nije me čak molila ni da se dotakne mog tijela. Lakše se mogla dotaći noge nego odjeće, ali na neki način, njezina je vjera bila u tome da se dotakne odjeće.

Ništa naročito nije bilo, a ni danas nema, u odjeći koju nosim. Apsolutno ništa! Ali kada si predan Bogu, onda si i pomazan! Tvoja je koža pomazana, tvoje je tijelo pomazano, pomazane su i tvoje ruke i tvoje noge! Pomazan si da ozdravljaš bolesne i zato je i svaki djelić odjeće koja se tebe dotakne pomazan!

„Bog je tako neobična čudesa činio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregače što bi dotakli njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazili iz njih.” (Dj 19,11-12)

Većina ljudi ne shvaća da je to u Bibliji jedan od posebnih načina za ozdravljanje bolesnih.

(I sam je Isus ostao među nama tjelesno prisutan u Euharistiji kako bismo ga, poput njegovih suvremenika, vjerom doticali i po tom ozdravljali. Bez vjere, nitko neće u posvećenoj hostiji razabrati Tijelo i ostat će i dalje bolestan bez obzira što ga je, blagujući ga, dotaknuo; v. 1 Kor 11,28-30; op. ur.)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ozdravljati bolesne” autorâ Charlesa i Frances Hunter. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh