Foto: Olya Humeniuk, Shutterstock

Jedan zajednički sendvič jeli smo,

iz jedne čaše pili smo,

uzimali jedni od drugih liz sladoleda i griz jabuke.

Ruke smo prali u rijeci,

zimi bili smrznuti u snijegu do brade, jurili niz brda,

cijeli dan proveli na ulici.

Nije bilo probiotika u kapsulama,

nije bilo zdravijeg mlijeka od toplog mlijeka pomuzenog rukama.

Bilo je sigurno kupati se u rijeci,

voda koja se pila ravno s izvora nikome nije naštetila.

Skrivali smo svježe ubrano voće iz susjedovog voćnjaka ispod majice, pekli divlje kestene, jeli sve neoprano.

Šumske jagode i maline – nikome se nisu gadile, nikoga nisu otrovale.

Pekli kobasice na ognjištima u kanalima…

Danas…

Danas je sve obrnuto.

Kako se uopće dogodilo da mi koji smo proživjeli jedan takav život, sada djecu učimo drugačije…

Izvor: Stjepan Ivan Horvat, preuzeto s Facebooka

Za Book.hr priredila A. P.