Foto: Shutterstock

Smisao života

Moj put vjere sličan je mnogim današnjim vjernicima koje poznajem.

Moj je odgoj bio prožet majčinom kršćanskom duhovnošću, koja se je najviše očitovala u zajedničkim obiteljskim molitvama. Nakon djetinjstva uslijedile su godine odrastanja, školovanja, zaposlenje, osnivanje obitelji, brige za materijalni status. Istine o Bogu bile su predaleke da bi ih moj racionalni um mogao prihvatiti.

„Probijanja“ kroz život odvijala su se u okruženjima bez moralnih normi, bez ljubavi i razumijevanja za bližnjega, u prepirkama i sukobima, u neshvaćanjima i negativnim razmišljanjima, u neljubaznostima i kritiziranjima, u poniženjima i povredama dostojanstva. Život je bio ispunjen tjeskobama, nesigurnostima i strahovima. Rane na duši gomilale su se i sve ih je teže bilo nositi. Na vidiku nije bilo konačnog cilja, koji bi davao smisao i vrijednost životu.

Moje se je obraćenje dogodilo tijekom jedne polnoćke, neočekivano, prije tridesetak godina, kada se…

Moje se je obraćenje dogodilo tijekom jedne polnoćke, neočekivano, prije tridesetak godina, kada se je crkvom razlijegala pjesma koja me je istoga trenutka vratila u moje djetinjstvo: „Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj!” Čuo sam glas svoje majke kako pjeva Isusu, klečeći na slamici na Badnju večer. Tada sam shvatio da su molitve moje majke uslišane. Shvatio sam da su riječi ove pjesme svo vrijeme bile u mom srcu, ali im ja nisam dopuštao da izađu iz njega.

Od toga sam Božića grčevito držao Isusa za ruku i dopuštao mu da me vodi. Bez njega nisam mogao napraviti ništa, niti jedan korak. U početku to nisu bili koraci od ‘tisuću milja’, već maleni, bojažljivi koraci za Isusom. Dogodilo bi se ponekad da nakratko i ispustim Isusovu ruku, ali on me je uvijek čekao i prihvaćao.

U raznim životnim situacijama, otada sam osjećao Isusovu prisutnost. Osjećao sam da hoda sa mnom, da se uključuje u moja razmišljanja, ulazi u moju nutrinu, u moj svijet, moje osjećaje, brige i planove

U raznim životnim situacijama otada sam osjećao Isusovu prisutnost. Osjećao sam da hoda sa mnom, da se uključuje u moja razmišljanja, ulazi u moju nutrinu, u moj svijet, moje osjećaje, brige i planove. Osjećao sam da Isus proživljava sa mnom moje muke, patnje i bolesti. Međutim, iako sam mislio da poznajem Božju riječ zapisanu u Svetom pismu, ispovijedao sam svoju vjeru govorom, ali ne i srcem. Ono što sam znao i govorio nije pokretalo moju vjeru. Prihvaćao sam samo ono što mi je odgovaralo. Zato sam doživljavao neuspjehe i razočaranja, a pratile su me i razne bolesti. No Isus je i dalje bio sa mnom, svojom milošću i dobrotom, svojom utjehom i blagoslovima. U Euharistiji je stavljao na moj dlan razlomljeni kruh – sebe, kako bi sve krhko i slomljeno u meni ozdravio i povezao, sve krhotine mog života skupio i oživio.

Na tom putu pratila me je i presveta Majka Marija – majka nade. Ona mi je pomagala da Isusa mogu prihvatiti u potrebitima, da svakome oprostim kao što je i Isus meni oprostio, da svojim bližnjima budem znak ljubavi, da dostojno živim svoj kršćanski život. Odmah da napomenem da se pojam ‘čudo’ ovdje odnosi na neobjašnjivo ozdravljenje od teške bolesti primljeno po sakramentu bolesničkog pomazanja i zagovoru Majke Božje Lurdske.

Bolesnička pomast nije sakrament namijenjen samo onima koji se nalaze neposredno pred smrću već i onima koji…

U narodu postoje mnoga pogrešna mišljenja i vjerovanja o tom sakramentu pa ću iznijeti svoje svjedočanstvo koje potvrđuje da je istina sasvim drugačija: bolesnička pomast nije sakrament namijenjen samo onima koji se nalaze neposredno pred smrću već i onima koji se zbog starosti, kirurškog zahvata ili neke druge teške bolesti nalaze na početku smrtne pogibelji (usp. KKC 1514-1515). Katekizam Katoličke Crkve (KKC) još kaže:

Svetim pomazanjem Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi. U bolesti čovjek doživljuje svoju nemoć, svoju ograničenost i privremenost. U svakoj bolesti možemo nazreti smrt. Neke ljude bolest dovodi do tjeskobe, očaja i pobune protiv Boga dok druge izazove da Boga još više traže ili da mu se vrate (usp. KKC 1499-1501).

Snimka magnetske rezonancije pokazala je prisutnost stanica raka. Napravljena je ponovna biopsija (sada ciljana prema snimci MR-a) koja je potvrdila karcinom prostate na 7 mjesta…

Dok pišem ovo svjedočanstvo (ljeto 2020.), treba reći da sam navršio sedamdesetu godinu života i da sam od najranijeg djetinjstva bolovao od raznih i lakših i težih bolesti. Jedna od njih, rak prostate, drugi je najučestaliji maligni tumor kod muškaraca. Znajući da su glavni čimbenici rizika starost i obiteljsko nasljeđe, kontrolu kod urologa i testiranje PSA (Prostata specifični antigen) počeo sam nakon pedesete godine života. PSA je u početku bio u  granicama normale pa je postepeno s godinama rastao. Prije četiri godine napravljena je prva biopsija (uzimanje uzoraka prostate i patološka dijagnostika) koja je bila negativna. Dvije godine kasnije, biopsija je ponovljena s također negativnim rezultatom, ali zbog dosta povišenog PSA napravljena je i magnetska rezonancija (MR).

Snimka MR-a pokazala je prisutnost stanica raka. Napravljena je ponovna biopsija (sada ciljana prema snimci MR-a) koja je potvrdila karcinom prostate na 7 mjesta. Kako rak prostate obično metastazira u kosti, napravljena je scintigrafija skeleta koja je otkrila metastaze na kralježnici (kralješci 6, 8 i 9), na nekoliko rebara i na lijevoj zdjeličnoj kosti.

Prije odlaska na dogovor za kemoterapiju, kao aktivni vjernik u svojoj župi, zamolio sam župnika za sakrament bolesničkog pomazanja

Rak prostate liječi se operativnim zahvatom ili radioterapijom, ali u slučaju metastaza na kostima primjenjuje se kemoterapija u kombinaciji s hormonskim liječenjem. Kemoterapijom se ne može izliječiti rak prostate i kostiju, ali je moguće usporiti napredovanje i produžiti život bolesniku. Na kemoterapiju sam upućen kod onkologa u mjesnoj bolnici. Ne trebam posebno napomenuti da sam bio u šoku i tjeskobi.

Prije odlaska na dogovor za kemoterapiju, kao aktivni vjernik u svojoj župi, zamolio sam župnika za sakrament bolesničkog pomazanja. U našoj župi svakog se prvog petka u mjesecu održava četverosatna duhovna obnova koja se sastoji od zajedničkog moljenja krunice, čitanja Biblije, sakramenta ispovijedi i Svete Mise. Na kraju ove duhovne obnove župnik mi je podijelio bolesničku pomast. Također sam više puta u bolničkoj kapelici Majke Božje Lurdske zamolio svoju nebesku Majku, koja je zdravlje bolesnih i utjeha žalosnih, da se zauzme za mene kod svoga Sina.

U onkološkoj ambulanti mjesne bolnice, suprotno očekivanjima, dočekala me potpuno drugačija atmosfera. Liječnica je djelovala brižnom zauzetošću za moj problem i blagom smirenošću utjecala je na mene. Nikad neću zaboraviti njezine riječi: „Za sada ne dolazi u obzir kemoterapija, napraviti ćemo još neka snimanja.“

Kod ponovnog dolaska u Klinički bolnički centar, specijalist radioterapije i onkologije u čudu je pregledavao nalaze. Rekao je da ovakav slučaj još nije imao te da kao liječnik mora…

U jednoj privatnoj poliklinici snimio sam CT unutarnjih organa i kostiju te magnetsku rezonanciju kralježnice. S čvrstom vjerom u ozdravljujuću Božju milost, bio sam potpuno miran čekajući rezultate snimanja. Znao sam tko je taj „koji daje zdravlje“, tko je taj koji liječi moj duh, dušu i tijelo. Naravno, i jedan i drugi nalaz bili su uredni, bez tragova metastaza na kostima.

Kod ponovnog dolaska u Klinički bolnički centar, specijalist radioterapije i onkologije u čudu je pregledavao nalaze. Rekao je da ovakav slučaj još nije imao te da kao liječnik mora vjerovati prethodnim nalazima, a mora i ovim posljednjim. Nije mogao vjerovati da su nalazi od iste osobe. Ipak, priklonio se ovim posljednjim nalazima koji su pokazivali da nema metastaza na kostima. Ukratko, provedena je dvomjesečna svakodnevna radikalna radioterapija prostate koju sam dobro podnio. Nakon što je završeno, na kontroli za šest mjeseci svi su nalazi bili uredni.

Hvala Isusu na ozdravljenju po sakramentu bolesničkog pomazanja koje se može smatrati čudom. Hvala Gospodinu što je primio moju molitvu. Hvala Gospodinu što je svrnuo svoj milostivi pogled na ovu moju bolest i što ju je upravio meni na korist i spasenje. Hvala i nebeskoj Majci Mariji koja me svojom strpljivošću vodila k Isusu.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].