Foto: Privatna arhiva

On radi jedan netipičan posao. Često kad kaže što radi, ljudi ostaju zbunjeni pa ga pitaju za njegov primarni posao. Bavi se evangelizacijom na puno radno vrijeme, i to već 12 godina. I to jest njegov primarni i jedini posao! Tridesetjednogodišnji Marko Matijašević predsjednik je udruge Eho, diplomirani teolog i jedan od voditelja molitveno-evangelizacijskih susreta u Dugom Selu, koji svaki mjesec privlače 500-injak ljudi, voditelj je i raznih duhovnih programa i konferencija, a sudjelovat će i na molitvenom danu „Primi vjerom”, koji 23. rujna organizira biblioteka Figulus.

Kako ljudi doživljavaju njegov posao, tko ga plaća, kako balansira posao i obitelj i društveni život… Marko nam je dao odgovore na ova i mnoga druga pitanja…

Book.hr: Marko, što si htio biti kad odrasteš?

Marko: Menadžer. Uvijek sam sanjao o radu u nekoj firmi, banci, kako bih nosio odijela. Zanimao me takav posao od četvrtog razreda osnovne škole.

Book.hr: Vidimo da ti se san donekle ostvario. Često si u sakoima, istina nisi menadžer, ali si predsjednik 😅 Reci nam, čime se baviš, odnosno – tvoj posao danas je?

Marko: Danas vodim vjersku udrugu Eho i bavim se punovremeno evangelizacijom i edukacijama.

Book.hr: Ovo prethodno pitanje je mnogima lako, s jednostavnim odgovorom. Ide li to tako i kod tebe? Kako ljudi reagiraju kad kažeš da je evangelizacija tvoj primarni posao?

Marko: Mnogi ne smatraju da je to kao prvo baš pravi posao, često me pitaju, a što zapravo radim. I još uvijek je to kod nas u Crkvi malo čudno, da su laici punovremeno posvećeni ovakvom poslu, osim ako to nije rad u školi kao vjeroučitelj.

Book.hr: Jesu li možda postojali pritisci okoline da nađeš „pravi” posao?

Pa u mojoj okolini i nisu previše. Imao sam podršku obitelji kada sam krenuo u sve to, a danas imam i podršku svoje supruge, iako je katkad zahtjevno. Nije uvijek lako samo se prepustiti i živjeti od Božje providnosti. Naravno da nekad padamo u razmišljanje kako bi bilo lakše i mirnije možda da imam neki „normalan” posao. Ali čvrsto vjerujem da ovo nije samo posao, nego i poziv, a ako je poziv, onda ne mogu samo tako dati „otkaz” i odustati. Postoji neka viša motivacija za ustrajanjem i zato sam zahvalan na podršci koju sad imam u svojoj obitelji. Bez toga bih teško ustrajao.

Book.hr: Kažeš „nije uvijek lako”. Koji su strahovi, brige…?

Normalno je da imamo strahove i brige, kao i svi drugi ljudi. Nekad je možda strah da to nije siguran posao, ipak ovisiš o tome koliko će te ljudi podržati i donirati za tvoj rad. U meni se pojavi strah, jer ipak nisam sam sada – imam ženu i djecu o kojoj brinem: „Možda da nađem nešto sigurno?”Ali, opet –  što je danas sigurno? Što god radio potpuno ovisim o Božjoj providnosti. Ovako sav rad ima i veći smisao. I onda nekako kroz to nastaviš i raduješ se svemu što Bog čini.

Book.hr: Postoje borbe?

Borio sam se i još uvijek se borim. Nekad se šalim da ako nisam htio barem jednom taj mjesec odustati od svega nešto bi mi bilo čudno. Normalno je da postoje kušnje i želje da se jednostavno makneš iz toga svega. Ali ima jedna pjesma koja me uvijek podsjeti da ne odustanem, koja kaže: Nikad neću odustati jer Ljubav nikad nije odustala od mene. I zato se uvijek vratim na početak, zašto sam krenuo i nastavim dalje. A i kad čujete i vidite svjedočanstva drugih na koje je vaš rad utjecao, shvatite da je sve vrijedilo i jednostavno želim nastaviti djelovati.

Book.hr: Teško je postavljati tipična pitanja o poslu za ovaj tako netipičan posao. Zapravo, i sam si rekao – ovo je poziv.

Marko: Da, to je poziv. To nije nešto što samo tako odabereš: „Joj, pa mogao bih i to raditi”. Teško je i ustrajati ako nije poziv, ne možeš glumiti tako dugo i biti uporan i kad je teško. Budući da znam tko je Taj koji me pozvao, onda je lakše i nastaviti kada postane teško.

Book.hr: Postoji li trenutak u tvom životu kada si odlučio, odnosno prihvatio da je to tvoj poziv?

Marko: Shvatio sam kad sam nakon srednje škole upisao studij ekonomije. Nakon jednog semestra sam shvatio da ne želim više raditi ono što sam htio od kad sam bio klinac i da gubim vrijeme učeći nešto što ne želim. Tako da sam se nakon toga usmjerio na nešto što će mi pomoći u ovom poslanju i pozivu. Već tada sam vodio grupu mladih i htio sam nastaviti to raditi. Tako da sam nakon toga upisao studij teologije na KBF-u.

Book.hr: Za one koji misle da ne radiš ništa, možeš li nam ukratko opisati svoj radni dan?

Marko: Dani su šareni, ovisi kakvi su projekti pred nama. Svaki dan sam u našim prostorijama u Gundulićevoj 12. Dan se često sastoji od individualnih razgovora i molitve za ljude, nekad je uživo, a nekad online. Osobna molitva. Imamo zajednički sastanak u uredu oko dogovora što nam je trenutno prioritet i što moramo odraditi taj dan, ili tjedan. Svaki mjesec imamo nekoliko događaja, tako da se i prioriteti mijenjaju i sadržaj koji stvaramo je uvijek drugačiji. Pripremam se za govore koje imam taj dan ili tjedan, i uvijek radim na nekom novom programu tako da skupljam materijale i pišem sadržaj koji ćemo ponuditi na van.

Uz to, redovito snimam kratke nagovore za naše društvene mreže. Na mjesečnoj razini imamo barem jedan online program, četiri molitvena susreta u Gundulićevoj, a ove godine smo krenuli i s velikim susretima u Dugom Selu. Organiziramo i party za mlade sa slavljeničkim timovima, i imamo tri velike konferencije kroz godinu. Tako da je uvijek neki projekt ispred nas na kojem se radi…

Book.hr: Vjerujemo da mnoge zanima, tko te plaća?

Zaposlen sam u udruzi Eho i financiramo se od donacija. Imamo podršku od samog početka rada udruge od Zaklade Rhema koja nam je bila vjetar u leđa u samim početcima, i još uvijek su uz nas. Uz to, imamo i fizičke osobe koje nas podržavaju od samih početaka. Ali, i Bog neprestano šalje nove ljude koji prepoznaju naš rad i na taj način nam omogućuju da radimo i dalje i napredujemo. Bez tih malih ljudi koji nas podržavaju ne bismo mogli sve ovo raditi.

Book.hr: Želiš nam govoriti o Božjoj providnosti? 😊

Bez nje nemamo ništa. Toliko puta sam se uvjerio u to. Najviše o providnosti govorim u svom programu „Zakej”, u kojem govorim o biblijskom upravljanju novcem. Koliko god je izazovno biti prepušten providnosti, toliko je to i najljepše. Bog se stvarno brine, kad smo mi spremni vjerovati i prepustiti mu svoje živote.

Foto: Privatna arhiva

Book.hr: Evangelizatore možemo opisati kao sportaše, bez treninga nema na teren. Kako izgleda tvoj trening?

iz osobnog odnosa s Bogom proizlazi i služba i poslanje

Marko: Možemo, jer kao što ne možemo igrati prvu ligu u nogometu bez profesionalizma, ne možemo ni puno napraviti ako ne gledamo na evangelizaciju kao punovremenu službu. Isto postoji jako puno odricanja kako biste bili spremni na sve izazove koji su ispred vas. Ne borimo se samo s fizičkim preprekama, nego je ovo duhovna borba. Nema neki poseban „plan” treninga koji, ako radiš, bit ćeš spreman. To je osoban odnos s Gospodinom i iz tog osobnog odnosa s Bogom proizlazi i služba i poslanje. Bez osobne povezanosti s Gospodinom ne možemo puno dati. Isus je rekao da bez njega ne možemo ništa. Velika je zamka samo postati zaposlen i imati puno aktivnosti, a nemati osobni odnos i komunikaciju s Gospodinom.

Book.hr: Imaš li bolovanje, godišnji odmor, slobodne dane… Radiš li blagdanima?

kod nas produženi vikend znači da radimo i subotu i nedjelju

Marko: Imam sve što mi pripada po radnom pravu. Samo što su neke aktivnosti često vikendima, i u večernjim terminima. Radimo s ljudima, a većina ih radi po cijeli dan, tako da i aktivnosti slažemo u večernje termine i vikende. Nedavno sam se našalio s timom da kod nas produženi vikend znači da radimo i subotu i nedjelju.

Book.hr: Oženjen si. Imaš dvoje djece. Radiš netipičan posao… Često si na terenu. Vjerujemo i da telefon često zvoni i vidimo da za tebe nema tipičnog radnog vremena… Utječe li to na tvoju obitelj, odnosno kako balansiraš ova dva poziva?

Marko: Trudim se. Imam vrijeme kada sam dostupan, ali i vrijeme kada sam s obitelji. Naravno da mi je to teško i često ne uspijem koliko bih htio i koliko moja obitelj to zaslužuje. Najteže mi je zapravo ne razmišljati o svemu što radimo, često to onda bude da sam i zamišljen i duhom odsutan i kada sam s obitelji.

Foto: Privatna arhiva

Na tome trenutno radim, da naučim to razdvojiti. I zahvalan sam na strpljivosti moje žene u svim tim situacijama. Svjestan sam da nije lako sa mnom. Važno je da ne zapuštamo svoje obitelji – čak i zbog plemenitog cilja. Jer, što mi znači uspjeh, ako moja obitelj nije imala muža i oca u svom tom vremenu.

Što je moj odnos doma bolji, onda mogu i više dati drugima i mogu bolje raditi. Ne želim propuštati trenutke s njima tako da se trudim imati normalno radno vrijeme, a dane kada je u poslu malo više aktivnosti i putovanja, pokušavamo naše obiteljsko zajedništvo nadomjestiti u drugo vrijeme.

Book.hr: A društveni život? Znaš kako se ljudi žale da zbog posla nemaju vremena za prijatelje…

Marko: Stalno sam okružen ljudima. Osobno, i ne volim sam raditi, volim kad nas je puno uključeno u nešto. Tako da mogu reći da imam aktivan društveni život jer ipak radim s ljudima. Ali moram priznati da mi i često fali druženje izvan „posla”. Ne mogu baš biti svugdje gdje bih htio, ali tješim se i svjestan sam da je to takvo vrijeme sada i da će biti prilike, kad djeca malo porastu.

Book.hr: Spomenuli smo na početku Eho zajednicu. Predsjednik si, odnosno voditelj. Vidimo raste, Bogu hvala… Imate dosta programa, tečajeva, susreta, online i uživo… Posvjedoči nam ukratko što vam ljudi kažu, što to donosi u njihove živote?

Marko: Mnogi su zahvalni za te naše aktivnosti i često nam svjedoče kako im je to velika pomoć i podrška u osobnom duhovnom životu. Mnogo je tu života promijenjeno i dotaknuto i to nas najviše gura naprijed da ustrajemo i ne odustajemo. Evo samo prošle godine je naše programe i edukacije prošlo preko 1500 ljudi. I radujemo se svakom novom programu i osobi koju nam Bog pošalje. Osjećam veliko strahopoštovanje prema svakoj osobi jer Bog je bio spreman dati svojeg Sina za tu osobu i sad mi ju je povjerio da ju približim više Njemu. To je nešto neizmjerno vrijedno i važno.

Foto: Privatna arhiva

Book.hr: Vjerujemo da vas Duh nadahnjuje za još mnoge projekte…

Svake godine rastemo i razvijamo nove stvari. Na jesen već pripremamo jedan veliki događaj, ali i nove programe. Cilj svih naših programa je da na raznim područjima ljudima pomognemo kako da žive svoju vjeru u svojem svakodnevnom životu. Duhovnost nije samo jedno dobro klanjanje, jedan dobar susret, molitva, duhovnost je jedan put i svakodnevna borba. E, pa nas zanima kako se ljudi bore svakodnevno kada su sami i želimo da rastu u stabilne i samostalne vjernike, da tu nadu i žar koji imaju u sebi mogu prenijeti drugima jer smo na kraju krajeva svi pozvani evangelizirati i biti svjetlo u ovom svijetu.

Ivana Adamić, Book.hr