Foto: Shutterstock

Odgojena sam u katoličkom duhu. Redovito sam išla na svete mise, na kojima mi je bilo dosadno jer nisam razumjela istinsko značenje mise, premda sam to u srcu željela. Isto kao i slušanje evanđelja, koje sam već toliko puta čula pa mi je postalo dosadno.

U mojem je životu sve išlo prema očekivanjima – udala sam se i rodila dvoje djece. Bog mi je darovao sve što sam željela. Nakon nekog vremena, željela sam imati još djece. Tada sam u godini dana imala dva spontana pobačaja. To me potpuno slomilo. Da olakšam bol, počela sam se iskaljivati na mužu. Svakoga smo se dana svađali, nisam ga više mogla ni pogledati, i naši ugodni trenuci pretvarali su se u katastrofu.

Neobične promjene na mozgu

2015. godine počela sam osjećati da se nešto čudno događa u mom organizmu. Nešto nije bilo u redu. Posjetila sam nekoliko liječnika, no bezuspješno. Nisu znali kojem me specijalistu trebaju poslati da bi se ustvrdila dijagnoza. Nalazi su pokazivali neobične promjene na mozgu, ali bez pravog liječnika specijalista, moj se problem nije mogao riješiti.

U rujnu 2016. godine otišla sam na molitveno-evangelizacijski susret Kristofora u Osijeku. Tijekom polaganja ruku, u srcu sam snažno zavapila Bogu: „Uputi me kod pravog liječnika, koji će znati reći što se događa u mom tijelu!“

Nakon susreta, ponovo sam otišla svojoj liječnici, koja me je uputila drugoj liječnici u Osijeku. Ona me je, vidjevši moj nalaz, zgroženo pitala gdje sam do sada bila, zašto nisam došla prije. Dijagnosticirala mi je tumor na hipofizi. Odmah sam poslana na bolnički odjel, kako bi se ponovo napravile sve pretrage. U to vrijeme, dok sam bila u bolnici, moje su dvije prijateljice otišle na sljedeći molitveno-evangelizacijski susret u Osijeku, u listopadu 2016. godine, gdje su srčano molile za mene.

„Ne boj se, nećeš umrijeti!“

Cijele te noći imala sam groznicu, bilo mi je užasno hladno i nikako se nisam mogla ugrijati. No slijedeće jutro, kad sam se probudila, bilo mi je toplo i dobro sam se osjećala. Za vrijeme mog boravka u bolnici osjećala sam strah, sve dok u knjižici „Srce Isusovo“ nisam pročitala riječi, koje kao da su bile upućene meni: „Ne boj se, nećeš umrijeti! Živjet ćeš da možeš mene svjedočiti. Nemoj biti kao onaj nestrpljivi pacijent, koji stalno vuče liječnika za rukav, i pita kad će ozdraviti. Brzina tvog ozdravljenja ovisi o snazi tvoje vjere!“

Jedan od najtežih trenutaka tijekom mog boravka u bolnici, bio je kad mi je muž rekao da cijelu noć nije spavao jer me je slušao kako ja dišem. Tada sam shvatila koliko me moj muž zapravo voli. Preplavio me osjećaj srama zbog svih ružnih riječi koje sam nepravedno izgovorila i za svo ono vrijeme, kada sam ga izbjegavala i kada nisam željela razgovarati s njim. Istog sam se trenutka u srcu pokajala i rekla: „Bože, ako mi daš drugu priliku, promijenit ću se!“

Bolest mi je bila blagoslov

Danas sam sretnija nego ikada. Ne samo da se popravio moj odnos sa suprugom nego sam se i ja promijenila kao osoba, kao žena i majka. Tumor je još u meni, ali prema nalazima, postupno se smanjuje. Pijem lijekove, no više iz navike jer sam svoju bolest predala u Božje ruke. Znam da će on učiniti da tumor potpuno nestane. Često govorim da je ova bolest za mene bila blagoslov. Bez nje se nikada ne bih obratila i postala ovakva kakva sam danas. Mnogi se iznenade kada čuju od čega bolujem, a unatoč tomu sam vedrog duha.

Redovito idem na molitveno-evangelizacijske susrete, što mi je neizmjerno pomoglo u rastu u vjeri i izgradnji mene kao osobe. Kada sam izašla iz bolnice, krenula sam i na Školu molitve. Iako sam i prije čula za nju, mislila sam da mi to ne treba. Ali tek u Školi, doživjela sam pravo prosvjetljenje. Kroz tumačenja i razmišljanja o Bibliji, danas svetu misu doživljavam potpuno drugačije.

Za Book.hr svjedoči Marija (Ostali podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].