Foto: Book, Kranich17, colnihko; Momir Blažek 

Brojke

Iako nam uplate još uvijek pristižu, za sada možemo reći da smo primili donacije od približno 650 osoba. To je otprilike 1,6 % od naših svakodnevnih posjetitelja portala i čitatelja časopisa, no tih 1,6 % uplatilo nam je nevjerojatnih 34.000,00 eura. Kad vratimo zaostala potraživanja, ostaje nam za četiri do pet mjeseci normalnog poslovanja.

Dojmovi

Dok sam pregledavao pristigle uplate, osjećao sam duboku nutarnju radost čitajući sva ta imena i prezimena i mjesta. Moram priznati da su mi kod nekih imena zasuzile oči. Do sada smo uglavnom imali dojam da nas, šačica „ludih“, sami uz pomoć nekoliko bogatijih ljudi, pokušavamo činiti nešto dobro, a sada znamo da smo jedna velika obitelj u kojoj svatko prema svojim mogućnostima i afinitetima doprinosi tome da kroz pismenu objavu, pa makar ponekad i malo nesavršeno, naviještamo evanđelje Isusa Krista. Duboko u svojem srcu znam da ne sudjelujete samo novčanim prilogom nego da nas se sjetite i u svojim molitvama.

U misli mi je došlo pitanje koje mi je dalo odgovor: „Gospodine, hoćeš li sačuvati grad ako se u njem nađe samo pet pravednika?!“

Nakon što smo objavili apel, otišao sam u Međugorje kako bih tamo molio za Božje vodstvo. Na prvoj jutarnjoj misi, koju sam prikazao za sve one koji zaista iskreno žele da nastavimo i s časopisom i s portalom, upitao sam Gospodina koliko bismo trebali sakupiti novca a da bi mi to bio znak da trebamo nastaviti. Nisam dugo čekao na odgovor. U misli mi je došlo pitanje koje mi je dalo odgovor: „Gospodine, hoćeš li sačuvati grad ako se u njem nađe samo pet pravednika?!“ U tom sam trenutku znao da će biti sve u redu i da će odaziv biti puno veći od mojih prvotnih očekivanja.

Duboko smo zahvalni Bogu i svakome od vas na dobivenoj novčanoj pomoći no još se više radujemo spoznaji da je tolikim ljudima zaista stalo i da cijene naš rad. Do sada uopće nismo razmišljali na takav način. Siguran sam da ću još barem nekoliko puta proći cijelom listom uplata jer se, čitajući sva ta imena, zaista osjećam blagoslovljen. Kako i ne bih kad vidim koliko smo i s kolikom ljubavlju mi ljudi  dobre volje spremni pomoći kad se netko nađe u potrebi?!

Što dalje?

Sigurno je da ostaje lagano iščekivanje desetaka tisuća onih koji nas redovito čitaju, koji se redovito obilato hrane našim trudom i odricanjima, a od kojih je velika većina pročitala naš apel i unatoč tome još uvijek nije reagirala. Nekako si u srcu mislim da velika većina njih hoće, samo im trebamo dati malo više vremena. Moram i sam priznati da prečesto zaboravim lajkati i tako zahvaliti za neki dobar video koji sam pregledao ili dobar članak koji sam pročitao, a dogodi mi se i da ne uplatim donaciju kad me netko traži. Sad sam tek shvatio da onima kojima trebaju donacije zaista silno vrijedi taj jedan jedini euro (zašto ne i više ako smo u mogućnosti?) jer je taj jedan euro izvanredno ponizan i iskren način da nekome kažemo: „Hvala vam što se trudite, ja (imenom i prezimenom) cijenim vaš rad i podržavam vas“.

„Hvala vam što se trudite, ja (imenom i prezimenom) cijenim vaš rad i podržavam vas“.

Crkva je oduvijek živjela od obećanja bogatih i donacija onih koji nisu u toj kategoriji. Svaka čast onim rijetkim bogatima koji nas od početka podržavaju i svaka čast vama rijetkim čitateljima koji ne spadate u tu kategoriju, a ipak nas podržavate! Iskreno smo zahvalni i jednima i drugima, a obradovala bi nas i podrška onih koji do sada nisu još nikoga financijski podržali, onih koji nisu uplatili jer možda misle da nam njihov jedan euro neće mnogo pomoći. Kad bi samo deset posto njih mjesečno poslali samo jedan jedini euro, mogli bismo raditi duplo više i kvalitetnije i mogli bismo dati dostojanstvenije plaće našim djelatnicima. Ipak, jednako tako bi nam pomogla i obradovala nas njihova zahvalna gesta.

Zbog nade u ljudsku dobrotu, odlučili smo i dalje stavljati mogućnost jednostavne uplate od jednog, pet ili deset eura. Ako netko pak želi dati i više, lako može promijeniti iznos na svojem nalogu. Sad kad konačno imamo malo više novca na računu, držimo se one biblijske: „Onima koji imaju dat će se još više…“. Šalim se, iako moram priznati da bih se itekako volio pohvaliti kako smo sakupili dovoljno za godinu dana unaprijed i kako nitko nema takve čitatelje kao mi.

Neka nam svima davanje i pomaganje bude radost i ne pada mi ništa drugo na pamet osim rečenice koju ću posuditi od Kraljice mira: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu i hvala svima koji će to tek učiniti!“

Urednik, Josip Lončar