Foto: Pixabay
Sudbina vjernika je, prije nego što postane košarom prepunom najboljih darova – kao što čitamo u Ponovljenom zakonu (26, 10) – da prvo luta pustinjom. Pouka Svetog pisma govori o obvezi koju su Izraelci imali po dolasku u Obećanu Zemlju. Trebali su svake godine s košarom punom prvih plodova stati pred Boga i ponuditi ju s velikom radošću i zahvalnošću – tako su činili na blagdan Šavuota.
…premda je Obećana Zemlja osvojena nakon mnogih trpljenja, to je ipak predstavljalo veliku radost, sreću za puk
Cijelo poglavlje započinje riječima: „Kad stigneš u zemlju…“ Hebrejski izraz vehaja znači najveću radost, jer, premda je Obećana Zemlja osvojena nakon mnogih trpljenja, to je ipak predstavljalo veliku radost, sreću za puk. U psalmima tako piše o ulasku u Erec Izrael: „Usta nam bjehu puna smijeha.“ (Ps 126, 2) Ali je li tako otpočetka bilo s našim usudom? Ne, najčešće on započinje beznadno.
Nasreću, Bog voli beznadne slučajeve, obožava pretvoriti ih u nešto čudesno
Nasreću, Bog voli beznadne slučajeve, obožava pretvoriti ih u nešto čudesno. Njegova je strast preobraziti očaj u radost i sreću. Njegov je omiljeni posao od kaosa napraviti kozmos, a iz tame izvući najljepšu svjetlost!
Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
