Foto: Take Photo, Shutterstock

…potrebno je evangelizirati upravo narode koji su kroz povijest prihvatili kršćanstvo. Jer privrženost vjeri je osobni, jedinstveni, izvanredni događaj. Ne postoje kršćanski narodi nego kršćani koji žive u nekom narodu; oni svojim ponašanjem, svojim izborima utječu na život društva vrijednostima koje proizlaze iz evanđeoskog načina života.

…to nije ono što Gospodin traži

Naravno, kršćanstvo je snažno usmjerilo ponašanja, vrijednosti, norme društava u kojima se proširilo, postajući tijekom vremena neka vrsta zajedničke narodne i društvene religije, u kojoj većina stanovništva prihvaća/prigrljuje/dijeli vjersku dimenziju.
Ali to nije ono što Gospodin traži.

Gdje je evanđelje u ekonomskim, političkim i kulturnim izborima naše zemlje?

To još nije Božji san; On se ne zadovoljava neodređenom vjerskom pripadnošću, već svakome predlaže duboko dijeljenje ljubavi.
Vidimo to u konkretnosti našeg svakodnevnog života, također i u Italiji: ako je evanđelje uistinu zvijezda vodilja našeg života, odakle potječu zavjerenička, neispravna, nepravedna, prijevarna, viktimistička ponašanja koja našoj Italiji čine toliko zla?
Gdje je evanđelje u ekonomskim, političkim i kulturnim izborima naše zemlje?
Zašto se vjera često potiskuje u strogo privatnu sferu osobnih, intimnih izbora i odatle ne izlazi?
Kao da su s jedne strane, poželjne i dobre pobožnosti, vjerske tradicije s kojih se povremeno briše prašina i koje stvaraju toliko emocija, a s druge strane, stvaran život, onaj ozbiljan, konkretan.

Kao da masku vjernika nosimo samo u unaprijed utvrđenim trenucima, a da nismo nikada uistinu promijenili stavove i uvjerenja.

Iz knjige „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad