Foto: David Mark;Pixabay

Od početka svoga pontifikata, Papa Franjo na udaru je kritika konzervativne teološke struje, koja mu preko raznih Dubia i Bratskih korekcija, stavlja na teret prekid s tradicijom Crkve i na taj način optužuje za krivovjerje. Kako mnogi mediji, nažalost  i neki katolički, nisu prenosili cjelovitu raspravu o toj temi, premda je riječ o teškoj i nepravednoj osudi jednoga Pape, glasna manjina kardinala i teologa koji su Papu pokušali „ispraviti“, nadglasala i samoga Papu Benedikta XVI. i druge teologe koji su u više navrata tvrdili upravo suprotno: Papa Franjo je u kontinuitetu s tradicijom i s pontifikatom svoga prethodnika. Za razbijanje tog informacijskog vakuuma koji su mediji stvorili između Vatikana i nekih lokalnih crkava, veliku ulogu ima i nedavna reakcija Pape Benedikta XVI., čije oštre riječi, upućene kritičarima Pape Franje,  upućuju na njegovu želju da se prekine s tom „bezumnošću“. Teologija Pape Franje u jedanaest knjiga, razotkrit će „bezumnost“ onih koji Papu Franju nastoje diskreditirati kao teologa.

Bezumna predrasuda: Papi Franji nedostaje teološka formacija, a ja sam teolog koji ne razumije život

„Pozdravljam ovu inicijativu“, piše Benedikt XVI., „koja se želi suprotstaviti bezumnoj predrasudi, prema kojoj bi Papa Franjo bio praktičan čovjek bez posebne teološke i filozofske formacije, dok bih ja bio isključivo teološki teoretičar koji je malo toga razumio o konkretnom životu današnjega kršćanina.“

Papa emeritus zahvaljuje na nizu od jedanaest knjiga napisanih od strane jedanaest različitih autora međunarodnoga glasa o teologiji Pape Franje, objavljenome ove nedjelje u Vatikanu. Ovaj niz knjiga „ispravno pokazuje da je Papa Franjo čovjek duboke filozofske i teološke formacije i tako omogućuje uvid u nutarnji kontinuitet između dva pontifikata, uz sve razlike u stilu i temperamentu“.

Nije prvi put kako Papa Benedikt govori o slaganju sa svojim nasljednikom, premda to nikada nije učinio s tako snažnim riječima.

Papa Benedikt: Misao o Božjem milosrđu sve dominantnija

U listopadu 2015. godine u Rimu je održan teološki simpozij o nauku o opravdanju. Tom je prigodom nadbiskup Georg Gänswein pročitao razgovor s Ratzingerom koji je obavio isusovac J. Servais o tome „što je vjera i kako se do nje dolazi“, u kojemu Papa Benedikt citira Papu Franju, govoreći pretežno o milosrđu: „Današnji čovjek općenito osjeća da Bog ne može pustiti da veći dio čovječanstva propadne. U tom smislu, briga oko spasenja karakteristična za prijašnja vremena je nestala. Ipak mi se čini kako i dalje, na drugačiji način, postoji svijest o tome da su nam potrebni milost i oprost. Za mene je ‘znak vremena’ činjenica da je misao o Božjem milosrđu sve dominantnija – polazeći od sestre Faustine, čije vizije na različit način duboko odražavaju sliku o Bogu vlastitu današnjem čovjeku i njegovoj čežnji za božanskom dobrotom“.

Na liniji milosrđa Ivana Pavla II.

„Papa Ivan Pavao II.“, nastavlja Ratzinger, „bio je duboko prožet tim poticajem, čak i ako to nije uvijek bilo jasno izraženo. No, nije slučajno to što njegova posljednja knjiga, koja je ugledala svjetlo malo prije njegove smrti, govori o Božjem milosrđu. Počevši od iskustava u kojima je od svojih prvih godina života spoznao svu okrutnost ljudi, on tvrdi kako je milosrđe jedina istinska i konačna učinkovita reakcija protiv sile zla. Jedino tamo gdje je milosrđe, okončana je okrutnost, okončani su zlo i nasilje.“

„Papa Franjo“, nastavlja Benedikt XVI., „na istoj je liniji. Njegov pastoral izražen je u činjenici da nam on neprestano govori o Božjem milosrđu. Milosrđe je ono što nas pokreće prema Bogu, dok nas pravda plaši. Mislim da to pokazuje kako ispod fasade sigurnosti u sebe i u vlastitu pravednost, današnji čovjek skriva duboku spoznaju o vlastitim ranama i vlastitoj nedostojnosti pred Bogom. On je u iščekivanju milosrđa.“

„Više nego u Vatikanskim vrtovima, stanujem u Vašoj dobroti“

Prigodom 65. obljetnice svećeničkog ređenja Josepha Ratzingera, 28. lipnja 2016. godine, Papa Benedikt u svome je kratkom pozdravu iznova govorio o milosrđu: „Hvala posebno Vama, Sveti Oče! Vaša dobrota, od prvog trenutka Vašeg izbora za Papu, u svakome trenutku moga života ovdje, dodiruje me i nosi iznutra. Više nego u Vatikanskim vrtovima sa svom njihovom ljepotom, Vaša je dobrota mjesto u kojemu stanujem: osjećam se zaštićeno… Nadamo se da ćete moći nastaviti ići sa svima nama na putu Božjeg Milosrđa, pokazujući Isusov put, prema Isusu, prema Bogu“.

Kome smeta teologija Pape Franje?

Kako je u središtu teologije Pape Franje milosrđe, valja podsjetiti na to kako je tema Božjeg milosrđa izazvala otpor nekolicine teologa koji su, okupljeni u grupu „Odanih“ (tradiciji), upozorili Papu kako je milosrđe jedan od Božjih atributa, te ne spada u  Njegovu bit. „Odani“ su zanemarili činjenicu da u biblijskom smislu „spoznati Boga“ znači produbljivati već spoznate istine do kojih je čovjek došao po vjeri. Stoga Crkva kao semper reformanda, kao ona koja se uvijek obnavlja u toj spoznaji, ima zadatak sve dublje spoznavati Isusa (Ef 1,17), ne radi same intelektualne spoznaje, nego zbog baštine koju imamo kao djeca Božja (Ef 1,18). „Odani“ su pozvali Papu da ostane vjeran učenju Crkve, kao da Božje milosrđe, kad ga Crkva primjenjuje, predstavlja prijetnju samome nauku. Papa je tada izjavio kako je pogrešno suprotstaviti nauk Crkve konkretnome životu, te da bi isti nauk postao ideologijom ako bi ga se odvojilo od stvarnosti.

Upravo na tragu otpora teologiji Pape Franje, kardinal Kasper objašnjava kome ona smeta: prigodom predstavljanja knjiga u sali Marconi, nakon što je predstavio teologiju Pape Franje kao proročku, kard. Kasper upozorava na činjenicu da nauk Pape Franje „nailazi, s jedne strane, na otpor fundamentalnog konzervatizma a, s druge strane, razočarava mnoge liberalne reformiste na Zapadu, jer njegov program nije liberalan nego radikalan“, te da „kao u svakom proroštvu, puno toga ostaje otvoreno“.

Ladaria: Milosrđe je najradikalniji aspekt Božje objave

Prefekt Kongregacije za nauk vjere, isusovac L. F. Ladaria, u svome teološkom promišljanju o milosrđu, polazi od poimanja srca, koje je, prema biblijskoj antropologiji, sjedište misli i osjećaja, a „može ga preoblikovati i očistiti jedino Bog“, oslobađajući čovjeka od grijeha i od smrti „pravim pravcatim ponovnim stvaranjem“. U tom je smislu milosrđe „najradikalniji aspekt Božje objave jer se ne obraća samo onome tko ga zaslužuje, nego i onome tko je sam sebe učinio nedostojnim“. Ladaria naglašava da „jedino poznavajući težinu grijeha možemo spoznati još veću težinu Božje milosti“.

Don Roberto Repole, predsjednik Talijanske teološke komisije i urednik predstavljenog teološkog niza, ocijenio je teologiju Pape Franje kao „snažan poticaj“ za današnje teologe, jer je njegova teološka misao u stanju izbjeći dvije krajnosti: „krutost koja, ustvari, uopće nije tradicionalna“ te suobličavanje povijesnom trenutku.

Nadajmo se da će isti snažni poticaj zahvatiti, ne samo teologe nego i svakog katolika, da kroz teološku misao Pape Franje produbi svoje poznavanje nauka Crkve, učvrsti  vjeru i tako iskaže istinsku odanost njoj i Onome koga ona propovijeda – Isusu Kristu.

Izvor: Vatican Insider

Prevela Jasmina Juroš