Duhovnost

IZ KNJIGE 'MOJE IME JE SOTONA'

Amelijino lažno opsjednuće Uz slučajeve slične ovom (a ima ih mnogo), postoje i slučajevi osoba koje ništa ne izmišljaju, ali koje pretpostavljaju da su opsjednute zbog određenih pojava koje doživljavaju, poput nelagode pri ulasku u crkvu. Na kraju su to samo strahovi koje treba svesti na pravu mjeru razgovorom i zajedničkom molitvom

Foto: Pixabay

 

Jednog mi je dana došao svećenik koji me zamolio da primim njegovu župljanku, Ameliju, koja je govorila da ju je opsjeo demon. On sam ju je više puta blagoslovio i imala je reakcije koje su ga impresionirale. Stoga ju je radije doveo k meni, zajedno s njezinim mužem.

Kad sam počeo moliti obred, Amelia se počela vrpoljiti, pomicati se i snažno vikati na mene, govoreći mi: „prestani“, tjerala me i vrijeđala psovkama. Moram biti iskren: sumnjao sam da je to sve predstava

Primio sam ih sve troje i smjestio sam je na stolicu u crkvi zajedno sa svećenikom i suprugom, na nekoliko metara od svetohraništa. Počeo sam moliti i, stavši ispred nje s raspelom, izvršio sam egzorcizam. Kad sam počeo moliti obred, Amelia se počela vrpoljiti, pomicati se i snažno vikati na mene, govoreći mi: „prestani“, tjerala me i vrijeđala psovkama. Moram biti iskren: sumnjao sam da je to sve predstava.

Zahvaljujući bogatom iskustvu, brzo sam shvatio da je ovo lažno opsjednuće

Pomislio sam da je najbolje nadmudriti problem kako bih shvatio s kim se uistinu suočavam. I nadalje s raspelom u ruci, pokazujući joj ga, stao sam iza nje i u sebi sam nastavio moliti, ali sad je Amelia šutjela. Zahvaljujući bogatom iskustvu, brzo sam shvatio da je ovo lažno opsjednuće. Bilo je očito da je obred u tom trenutku završio, obavijestio sam župnika i sve sam ih otpravio.

Uz slučajeve slične ovom (a ima ih mnogo), postoje i slučajevi osoba koje ništa ne izmišljaju, ali koje pretpostavljaju da su opsjednute zbog određenih pojava koje doživljavaju, poput nelagode pri ulasku u crkvu

Kasnije mi je palo na pamet da je tom pseudoopsjednutošću žena nastojala privući pažnju supruga koji se udaljavao od nje. Uz slučajeve slične ovom (a ima ih mnogo), postoje i slučajevi osoba koje ništa ne izmišljaju, ali koje pretpostavljaju da su opsjednute zbog određenih pojava koje doživljavaju, poput nelagode pri ulasku u crkvu.
Na kraju su to samo strahovi koje treba svesti na pravu mjeru razgovorom i zajedničkom molitvom. Mnoge od tih osoba boje se da ih demon opsjeda ili zlostavlja zbog navodnih primljenih zala ili kažu da su to prokletstva koja su im poslale zavidne osobe, no mnogi od njih ne uzimaju u obzir da su u većini slučajeva to jednostavni učinci prirodnih uzroka. Budući da su praznovjerne, svoju nelagodu objašnjavaju na taj način i, ako u određenom razdoblju nešto nije dobro, odmah pomisle na uroke svojih protivnika.

Molitva je dostatna da odagna svaku sumnju, a možda i ugodan razgovor sa svojim župnikom!

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh