Foto: Shutterstock

Ako želiš, Gospodine, da naša molitva bude veća i uspješnija, naizgled nas odbacuješ, praviš se da ne slušaš. Ako želiš dati bunar s izvorom žive vode, nećeš ispuniti molbu o vrču koji je jedva napunjen – kao u primjeru Samarijanke. Ako želiš dati požar ljubavi, nećeš slušati preklinjanja samo za iskru! Ako želiš dati palaču, nećeš ispuniti molbu za šator. Ako želiš dati nešto veliko, odbijat ćeš podariti nešto malo. Puno ih krivo tumači tvoje odbacivanje, neispunjene molbe i lome se. Zaista potičeš, naizgled odguravajući. Staza vjere je paradoksalna staza, put suprotnosti.

Prestali su slušati Boga – i to je trenutak u kojem počinje idolopoklonstvo

Bog je još prije vidio da ljudi, zabrinuti Mojsijevom odsutnošću (nije ga bilo gotovo četrdeset dana), neće izdržati i iz straha će zahtijevati jamstvo sigurnosti, objekt koji će im promijeniti monotoniju u pustinji. Zbog toga su prišli Aronu i zahtijevali oblikovanje teleta: „Arone, napravi nam takvo telešce, da bismo se mogli pobuđivati i nadraživati.“ Aron je podlegao strahu. Rekao im je da skinu zlatne naušnice s ušiju. To je značajan trenutak, jer zlatne su naušnice na ušima simbol poslušnosti nekomu tko nam navještava riječi koje su važnije, zbog svoje osjećajne ljubavi, od kontrolirajućih naredbi (usp. Izl 33, 6). Poslušnost je ukras duše, poput zlatne naušnice na uhu. Uho je organ pomoću kojeg čujemo riječi – dakle ukras ušiju nije naušnica, nego poslušnost Bogu – a kad su pak skinuli naušnice, odmetnuli su se od riječi Božje. Prestali su slušati Boga – i to je trenutak u kojem počinje idolopoklonstvo. Kada prestanemo slušati Boga, ne poštujemo Bibliju, ne poštujemo euharistiju, adoraciju, tad je samo pitanje vremena kad ćemo naći sebi objekt adoracije u teletu, zato govorimo o teletu. Kad je tele već bilo modelirano i stajalo je pred oltarom, ljudi su započeli slavlje, ali to nije bila religijska svečanost, iako je izgledalo kao da će takva biti. Kad se okanimo Božje vjere i ljubavi, ulazimo u najprljavije obožavanje teleta. U šestom retku je napisano da se je narod počeo zabavljati:

Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. (Izl 32, 6)

Koju ćeš vatru odabrati?

Hebrejski je izraz za takvu zabavu riječ kahak. Rječnik nam ju prevodi kao ‘smijeh’, ‘zezanje’, ‘divlja zabava’, čak i ‘flertovanje’, ‘milovanje žena’ ili čak ‘ismijavanje’. Što su oni zapravo činili? Ljudi su ulazili u pijane orgije i seksualnu neumjerenost. Što nam prijeti kad nam nedostaje netko tko bi nam približio Boga? Što će biti s nama ako izgubimo svezu s Bogom, svezu s vatrom njegove ljubavi i s Duhom Svetim? Kao da smo između dva plamena: ili vatra Duha Svetoga, ili vatra požude i razuzdanosti. Koju ćeš vatru odabrati?

Iz knjige „Nema više vremena!“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.