Foto: Pixabay
U Europskom parlamentu održano je glasanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Od 672 zastupnika, njih 489 glasalo je ‘za‘, 114 je bilo protiv, a njih 69 ostalo je suzdržano.
Od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, ratifikaciju su podržali Dubravka Šuica (HDZ), Željana Zovko (HDZ), Tonino Picula (SDP), Biljana Borzan (SDP), Ivan Jakovčić (IDS), Jozo Radoš (GLAS) i Davor Škrlec (Nezavisni, bivši ORAH). Protiv su bili Ivica Tolić (HDZ), Marijana Petir (Nezavisna) i Ruža Tomašić (HKS). Ivana Maletić (HDZ) ostala je suzdržana.
Ova ratifikacija odnosi se samo na razinu Europske unije, dok o tome hoće li Konvenciju prihvatiti pojedine države članice odlučuju parlamenti samih država.
U Hrvatskoj je priprema za ratifikaciju u tijeku; bivši je premijer Milanović proces ratifikacije započeo stavljanjem potpisa na Konvenciju u 2011., a premijer Plenković nastavio je kada je krajem 2016. godine najavio ratifikaciju u Saboru. Građani su se na javnoj raspravi o zakonu kojim bi se ratificirala Konvencija izjasnili protiv ratifikacije.
Ruža Tomašić, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, na svom je profilu na Facebooku napisala sljedeće:
Da je jedini cilj Istanbulske konvencije zaštita žena od nasilja, prva bih ju podržala. No, njezin je cilj mijenjanje naše kulture promocijom pobačaja, rodne ideologije i političke korektnosti. To ne mogu podržati i nadam se da ju Hrvatska neće ratificirati!
Marijana Petir također je iznijela svoj stav u Europskom parlamentu:
Najoštrije osuđujem nasilje nad ženama, smatram ga u potpunosti neprihvatljivim i pozivam da se instrumenti za borbu protiv nasilja nad ženama dosljednije primjenjuju. Istanbulska konvencija u mnogim svojim dijelovima oštro krši načelo supsidijarnosti ne donoseći istovremeno učinkovit i inovativan instrument za borbu protiv nasilja. To je prvi međunarodni ugovor Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice. Polovica država članica EU nije ratificirala Konvenciju. Morali bismo se zapitati zašto je tome tako?
Definicija roda kako stoji u ovoj konvenciji pretpostavlja da se čovjek ne rađa kao muško ili žensko, već da je njegov „rod“ stvar njegova osobnog izbora. To je u suprotnosti s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda, koji kaže da se rod odnosi na dva spola – muški i ženski – što je do danas jedina međunarodna pravno obvezujuća definicija. Nasilje nad ženama možemo suzbiti primjerenim odgojem u obiteljima, obrazovanjem u školama i poduzimanjem konkretnih mjera u državama članicama, a ne uvođenjem novih ideologija.
Više o Istanbulskoj konvenciji možete pročitati OVDJE.
