ČITANJA
Tob 11,5-17; Ps 146,1b-2.6c-10; Mk 12,35-37
IX. tjedan kroz godinu, petak, 9. 6. 2023. ili: sveti Efrem, đakon i crkveni naučitelj, svagdan
IMENDANI
Efrem, Diomed, Kolumban, Rikard, Ranko
Prvo čitanje
Tob 11,5-17
Udario si me pa me ozdravio, i, evo, gledam sina svoga!
Čitanje Knjige o Tobiji
U one dane: Ana je danomice sjedila uz put navrh brežuljka, odakle je mogla vidjeti nadaleko. I dok je odanle motrila neće li joj se sin vratiti, izdaleka ga opazi i smjesta prepozna da joj to dolazi sin pa potrči i dojavi mužu: »Evo, vraća se sin tvoj!«
A Rafael reče Tobiji: »Čim uđeš u kuću, odmah se pokloni Gospodinu, Bogu svome, i zahvali mu, pa pristupi svom ocu i poljubi ga. Potom mu odmah namaži oči ribljom žuči što je nosiš sa sobom. Znaj dobro: smjesta će mu se otvoriti oči, i otac će tvoj vidjeti sunce nebesko te se obradovati što te vidi.
Pas, što ih je pratio na putu, pretekne ih te dođe kao glasnik, radosno mašući repom i umiljavajući se.
Ustade slijepi otac te potrča spotičući se, dade ruku sluzi i pohrli ususret svom sinu; zagrli ga i poljubi zajedno sa svojom ženom, te oboje proplaka od radosti. Pošto se nato poklone i zahvale Bogu, sjednu. A Tobija uzme riblje žuči i njome namaže ocu oči. Nakon oko pola sata poče mu se nešto bijelo, poput ljuske jajetove, ljuštiti s očiju. Tobija mu to rukom izvuče iz očiju i on umah progleda. Nato svi stadoše slaviti Boga, i on i njegova žena i svi koji su ih znali. Tobija probesjedi:
»Blagoslivljam te, Gospodine Bože Izraelov!
Udario si me pa me ozdravio,
i, evo, gledam Tobiju, sina svoga!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 146,1b-2.6c-10
Pripjev: Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,
dok me bude, Bogu svom ću pjevati.
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Evanđelje
Mk 12,35-37
Kako kažu da je Krist sin Davidov?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!’
Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?«
Silan ga je svijet s užitkom slušao.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.”
Možda smo u nekoj životnoj okolnosti, nekoj životnoj situaciji u kojoj nam se dogodilo nešto dobro odlučili da ćemo određenu stvar raditi cijeli život. Poznajem mnogo ljudi koji su u svojem životu susreli Boga/doživjeli susret s Njim, iskusili njegov dodir. Oni nisu nikad prije imali niti će imati iskustvo slično tome iskustvu susreta s Bogom, a onda su malo-pomalo ohladnjeli, malo-pomalo su prestali vrednovati tu Božju milost. Zašto nam se to događa? Nekako se čini logičnim da nakon što smo susreli Boga, nismo postali ozbiljno svjesni koga smo susreli jer da jesmo, zar bi naš molitveni život mogao biti bez zahvaljivanja, hvaljenja, veličanja, uzvisivanja, klanjanja Bogu? Kad vidimo ljude oko sebe koji nemaju iskustvo susreta s Bogom, kad promatramo kako su ti ljudi siromašni (pa nek’ posjeduje cijeli svijet), čovjek se zapita kako oni koji jesu susreli Boga ne znaju čuvati taj biser. Čini se da razlog leži u: nezahvalnosti, u nedavanju živom Bogu časti, slave, zahvale, veličanja, klanjanja… – kojih je On dostojan, a mi potrebni.
Molitva
Gospodine, pred tobom stoje nebrojene čete anđela koje se svu vječnost tebi klanjaju, tebe hvale, tebe veličaju. Gospodine, anđeli nikad nisu iskusili oproštenje, otkupljenje – njima to nije bilo potrebno – a mi koji smo to iskusili, želimo ti s njima zahvaljivati, veličati te, slaviti Te. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
