Foto: Udruga Zdenac
„Budimo plod utjehe za venezuelanski narod, koji živi u nekoj vrsti tuđine u vlastitoj zemlji. Prihvatimo ih na miran i human način, i posvijestimo si političku i humanitarnu krizu koja ih tlači. Neka nam ne nedostaje velikodušnosti, pomoći za one koji su s djecom prisiljeni napustiti svoju domovinu“, rekao je papa Franjo.
Nakon donacija čitatelja Booka i drugih dobročinitelja, s. Ljilja poslala je zahvale iz Venezuele.
„Poštovano i drago uredništvo portala, čitatelji Booka i svi drugi dobročinitelji, javljam vam da smo zahvaljujući vašim uplatama kupili hrane za 150 obitelji. Doduše, to nije dovoljno da prežive jedan mjesec. Dobro raspoređeno, bit će im dovoljno za desetak dana. Nastavljamo s akcijom za svibanj, jer ovdje je karantena i ne nazire se popuštanje mjera (kako se čini do kraja svibnja). Posebno bih istaknula trud i ljubav obitelji Zajec, koji su sa svojim prijateljima (Maricom, Ilijom, Domom, Anom, Danijelom, Sanjom i Tonkom) donirali više od polovine novčanih sredstava.
Mlada obitelj Zajec
Dugogodišnji volonteri Zdenca, Dario i Ana Zajec žive u Munchenu, u Njemačkoj. U siječnju 2020. dobili su treće dijete – maloga Pija (po Padru Piju).
Ana je prošle godine bila u misiji Zdenca na Kubi, gdje je izbliza vidjela i osjetila materijalno i duhovno siromaštvo tih ljudi. Uza sve obaveze u obitelji i svoj posao odgajateljice u vrtiću, Ana stalno animira ljude oko sebe da pomognu djeci u misijama. Kad vidi nešto zanimljivo na popustu, ne propušta priliku kupiti kako bi razveselila tinejdžere i djecu na Kubi.
Tako je više puta kupila majice, sunčane naočale, didaktičke materijale i puno drugih stvari. Sve iz njihova kućnoga budžeta. To pakira i šalje na adresu voditeljice Yanet u Palmiru. Svoju djecu odgajaju u suosjećanju i konkretnim djelima da pomognu onima koji oskudijevaju u osnovnim potrebama. Ovoga puta Ana i Dario, potaknuti plačem petogodišnje curice u Venezueli zbog gladi, proširili su priču među svojim poznanicima u Munchenu.
Kaže mi Ana: „Često me je sram pitati jer kao da pitam za sebe“
Zahtjevno je i naporno objasniti svakoj osobi posebno, putem telefona i porukom u vrijeme COVID-a 19, o gladi stotina i tisuća majki koje nemaju što dati jesti svojoj djeci.
Kaže mi Ana: „Često me je sram pitati jer kao da pitam za sebe.“ Na to sam joj savjetovala: „Ana, zamisli da je Isus gladan u tim osobama – djeci, bolesnima, starima, majkama. Pitaš i potičeš ljude da im je to dobra prilika, koju bi bilo šteta propustiti, da sa svojim kruhom nahrane Isusa u tim osobama.“
Tuđa nam je nevolja prilika za učiniti dobro djelo. To je milost za moći i htjeti darovati od onoga što nam je Bog dao preko rada naših ruku. Tako su Ana i njen suprug Dario prikupili 655 eura za gladne u Venezueli. Za taj novac kupili smo za hranu za 150 obitelji. Paketi su sadržavali: 1 kilogram riže (7 kuna), pola kilograma crnoga graha (5 kuna), pola kilograma tjestenine (7 kuna), 2 konzerve tunjevine (7,5 kuna), 3 konzerve sardine (10 kuna).
Pomoć su dobile i sestre Karmelićanke
Hranom smo pomogli i samostan bosonogih Karmelićanki, koje žive od onoga što im narod donese. U razgovoru sa sestrom karmelićankom saznala sam da ih u ovo vrijeme mnogi dolaze pitati da im daju nešto za jesti. Kaže da podjele s njima od onoga što imaju. Ima dana kad se na njihovu sestrinskom stolu ne nađe ništa za jesti. Ispričala sam joj da je pomoć došla od naših velikodušnih Hrvata čitatelja Booka iz Hrvatske, i od Hrvata iz Njemačke. Zamolila sam je da u svoje sedmosatne molitve stave ove dobročinitelje, da mole za njihovu vjeru, ufanje i ljubav, za spasenje duša tih dobrih ljudi. Svim srcem je obećala molitvu na tu nakanu.
Svaki dan ljudi dolaze i mole za malo hrane
Po povratku kući čekale su me tri obitelji da prime hranu. Nisam ih fotografirala s hranom. Bilo mi je neugodno. Fotografiram one za koje procijenim da ih neću poniziti i povrijediti.
Svaki dan ljudi dolaze i mole za malo hrane, a nekima nosimo hranu kući.
Gospođa Rafaela, žena u godinama, kaže mi: „Sam vas je Bog poslao. Mirovina mi je 200 000 bolivara (7 kuna). Ne mogu ništa za nju kupiti. Hrana koju je država znala davati svakih mjesec ili dva, sada je svedena na malo: kilogram riže, kilogram kukuruzna brašna, pola kilograma tjestenine, kilogram soli i litru ulja. To je za cijelu obitelj, ma kolika ona bila. U mojoj je kući pet gladnih usta. Dođe mi da se ubijem od muke.“
Dragi čitatelji, vjerujem da će vam ovaj primjer mlade obitelji Zajec biti poticaj i putokaz da i vi ne propustite priliku činiti dobra djela i druge poticati da svojim darom spase puno života od gladi i bolesti, osoba i obitelji koje su na rubu očaja zbog siromaštva i bezizlaznog stanja u Venezueli.
Planiramo sredinom svibnja ovim obiteljima opet darovati hranu.
Svako naše dobro djelo je za Isusa!
Neka vas sve blagoslovi dragi Bog blagoslovio zdravljem duše i tijela, kako biste što lakše prebrodili krizu COVID-a 19.
Sestra Ljilja Lončar,
Misionarka Milosrđa
Kako donirati?
Udruga „Zdenac“ neprofitna je organizacija civilnog društva koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama; misiju na otoku Margarita u Venezueli pokrenula je 2014. godine.
Svoju donaciju za podršku djeci u Venezueli možete uplatiti u obliku jednokratne uplate ili trajnog naloga:
Primatelj:
Zdenac
Ivana Gorana Kovačića 39
10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714
Poziv na broj odobrenja: 90
Opis plaćanja: Donacija „Za djecu Venezuele“
Kako do trajnog naloga?
- Odite u svoju banku;
- Zatražite od službenice/ka otvaranje trajnog naloga u korist Zdenca;
- Dogovorite iznos, datum prijenosa i trajanje naloga.
Više o radu udruge „Zdenac“ možete saznati ovdje. Kontaktirati ih možete ovdje. A veliki intervju sa s. Ljiljom Lončar za naš portal možete pročitati ovdje: ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
