Duhovnost

ODNOS S BOGOM

Bog tvoju patnju pročišćuje u svojoj talici zlata. Tako dugo dok sasvim ne postaneš zlato Kada postignemo pravi odnos s Bogom, ispreplitat će nam se trenuci prikazivanja patnje, ali i primanja milosrđa. No, potrebno je vrijeme i duhovna zrelost da prihvatimo sve patnje kao sredstva milosrđa.

Foto: Shutterstock


 

Vjera je način na koji se duhom ulazi u dimenzije nebeskih prostora, da bi se stvarnosti koje ondje postoje ‘stvorile’ u našoj zemaljskoj stvarnosti (usp. Heb 11,3). U Božjoj zapisanoj riječi čitanjem i razmatranjem pronalazimo koje su to stvarnosti, a molitvom ih Duh Sveti ‘donosi’ u naš duh da ih možemo biti svjesni; tada ta ‘svjesnost’ postaje dokazom naše vjere.

Tako se kod ‘prikazivanja’ patnje očituje ne samo naše ‘davanje’ nego, još više, ‘primanje’ Božje spoznaje ljubavi kroz patnju.

U pravom odnosu prema Bogu isprepliću se trenuci prikazivanja patnje i primanja milosrđa. Kad svoju bolest prenesemo u duhu, vjerom pred Božje prijestolje, tada je moguće dvoje: prvo, da nas Bog ozdravi, i drugo, da nam dadne da ‘vidimo’ svrhu svoje patnje, kako bismo je sjedinili s njegovom patnjom. Oba su rješenja dobra, no za prihvaćanje bolesti kao sredstva milosrđa kroz karizmu patnje (sjedinjenje s Kristovom patnjom), potrebna je mnogo veća duhovna zrelost od one koja je potrebna za prihvaćanje izlječenja. Na žalost mnogi misle drukčije. Osobno smatram da je gotovo nemoguće sjediniti u ljubavi svoju patnju s Kristovom bez izravnog prosvjetljenja i snage Duha Svetoga. Tako se kod ‘prikazivanja’ patnje očituje ne samo naše ‘davanje’ nego, još više, ‘primanje’ Božje spoznaje ljubavi kroz patnju.

Ono što Bog odabere, najbolji je mogući dar – bilo to ozdravljenje, bilo to naše ‘prihvaćanje’ patnje kao dragovoljne žrtve.

Kad pred Boga stavljamo svoju bolest ili bilo koju drugu patnju, tada u vjeri primamo ono što će Bog smatrati boljim za nas. Ono što Bog odabere, najbolji je mogući dar – bilo to ozdravljenje, bilo to naše ‘prihvaćanje’ patnje kao dragovoljne žrtve. I jedno i drugo donosi radost i Božju blizinu onome tko ih dobije i primi. Ako nismo primili radost zbog Božjeg utjecaja na našu situaciju, znači da još uvijek nismo primili drugi dio vjere, tj. dokaz da nas je Bog čuo i prihvatio našu molitvu. Kad imamo dokaz o Božjem prihvaćanju naše molitve, tada imamo ‘kompletnu’ vjeru, po kojoj će Bog u ‘pravo’ vrijeme i na ‘pravom’ mjestu ‘uprisutniti’ ili ‘proizvesti’ ono što smo s vjerom zamolili. Ponekad se to događa odmah za vrijeme molitve, a ponekad treba proteći dosta vremena. Bilo kako bilo, možemo biti sigurni da ćemo primiti, ako smo zamolili s vjerom. Više za tu potrebu ne trebamo moliti; trebamo samo zahvaljivati Bogu i zbog toga ga iskreno slaviti. Zahvala i proslava ‘onemogućit’ će Sotonu da nam ukrade ono što nam pripada po molitvi vjere.

 

Iz knjige „Krunica” autora Josipa Lončara. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh