I.

I znam kad kreću poplave, valja spriječiti širenje poplave. Bolje reagirati, nego doma čamiti i samo čekati kad će se stan ili kuća ili što već poplaviti. Ali jeste li čuli priču o gradu koji je ostao bez graditelja? Tom gradu se više ni ime ne pamti. Ljudi su ga strpali u kategoriju nebitnog. Ljudi često olako svrstavaju određene stvari u tu kategoriju.

II.

Jednom davno izgrađen je velebni grad. Šećući tamo, ljudi bi uživali promatrajući arhitekturu grada. Lokalci su imali vrsne arhitekte i svu graditeljsku ekipu. Prema tome, zgrade nisu bile samo lijepe nego i dobre za život. Uvijek me raduje kad se efikasno spoje umjetnost i praktičnost. Bilo je lijepo živjeti tamo sve dok jedna gadna oluja nije pomela većinu grada. Ljudi su se pitali čime su se toliko zamjerili vjetru. Reakcija na posljedice oluje je bilo raznih, od rezignacije do histerije. Grad je odjednom bio kao opsjednut klonućem duha. Navodno se tamo ipak krila jedna nadobudna duša. Sav prašnjav, u bauštelskoj odjeći, izgledao je gotovo kao prosjak. Bio je poslodavac. Tražio je graditelje da se grad obnovi, ali graditelja nije bilo. Ljudi su čak tvrdili da onako vrsni graditelji poput onih koji su prvotno izgradili grad više ne postoje. On je ipak i dalje tražio graditelje. Volio je zalaziti u crkvu pa su lokalci tvrdili da je vjerojatno zbog toga malo poludio. S vremenom je odustao od nagovaranja ljudi i nastavio živjeti jednostavnim životom u svojoj maloj ruševnoj kućici. Snalazio se kako je mogao dok su lokalci napuštali grad jedan po jedan. Vjerojatno je on bio zadnji stanovnik tog grada prije nego se taj grad pretvorio u oronulu pustoš. U nekim pričama se govori da je 100% bio lud jer je čak imao na hladnjaku zalijepljen papir s citatom iz Biblije koji je ručno ispisao. Znaš ono: „Žetva je velika, a radnika malo”? E, to. Lokalcima nije sjedala Biblija, govorili su da je to dio kulture koji jednostavno nije njihov.

III.

To je sve, naravno, samo priča. Podsjeća me, ipak, na grad u kojem živim. Vidim mlade s ogromnim potencijalom koji je zakopan nizom slojeva demotivacije. Oni imaju raznih darova, a jednom davno imali su i snove. Dobro, možda ne baš snove, ali sasvim sigurno nekakve želje. Često idu na kave. Nemam ništa protiv toga. Ali na kavama se uglavnom samo prepucavaju ili ne govore ni o čemu, umjesto da iskoriste svoje darove i izgrade nešto. Kažu da je važno kontrirati određenoj tezi, ako je teza neispravna. Ne žele poplavu ili oluju neispravnih teza. Dobro, mislim da im je taj argument u redu. Ali kontrirati se može i djelima, a ne samo riječima. I ne mislim to u onom smislu kad se vjernicama govori da bi trebali ostaviti sve svoje i pretvoriti se doslovce u prosjake. I ne mislim to u smislu da su riječi beskorisne. Na kraju krajeva, dosta se bavim pisanjem u slobodno vrijeme i određene riječi nekad treba reći. Nego, ako ljudi koji s tobom pričaju vide da ti koristiš svoje darove i neovisno o njima, možda bi se mogli malo bolje nositi sa svim svojim dvojbama o Božjoj prisutnosti. Možda bi onda uvidjeli da ti nije životni cilj samo prepucavanje s njima. Ako se usmjeriš samo na njih, a ne i na okolinu u kojoj se nalaziš… Što će ostati? Daj im da nešto vide. To može biti dobra pjesma, može biti neki projekt… A može biti i lijepa zgrada. U predanosti Bogu nastaju najljepše tvorevine. Sasvim sigurno još ljepše nego sva ona remek-djela arhitekture iz velebnog grada. Daj im da to vide. Ne smijemo ostaviti one koji traže bez ičega. Kad izađu iz kafića ili odande gdje su već slušali svu silinu tvoje argumentacije, što će ih dočekati? Neka lijepa zgrada, neka lijepa slika, neka lijepa glazba…? Ili oronula pustoš? Ako govoriš ljudima o Bogu, pomozi im da Ga vide u svijetu. Ima tako mnogo svega i svačega što im Ga skriva.

IV.

Ima jedan poslodavac, koji se katkad čini kao prosjak, hoda okolo i traži radnike. Oko vrata nosi natpis, piše: „Žetva je velika, a radnika malo”. Mogli bismo se javiti na taj oglas. I možda još ne znaš koji je tvoj dar, možda još ne znaš što sve možeš učiniti i kako ostvariti svoj cilj ili koji je uopće točno tvoj cilj. Mislim da i za to vrijedi: „Tko traži, naći će”. Svakako, kako sam rekla i prije, važno je spriječiti širenje poplave. Važno je kontrirati neispravnim tezama. Ne zaboravi samo da je važno izgraditi nešto više i za poslije toga. Nešto što ljude izbavlja iz klonuća duha i sličnih nuspojava uzrokovanih traumatskim iskustvima. Nešto što ljude potiče da grade, a ne da ruše ili rezignirano hodaju ulicama svoga grada.