Foto: Unsplash,  Daria Pimkina

Nedavno sam, nakon višetjedne pauze, razgovarala sa svojom rođakinjom. Inače smo jako bliske. Pitala sam zašto mi se dugo nije javila – na što mi je odgovorila kako me nije htjela opterećivati svojim problemima. Zatim je isto pitanje uputila meni i dobila sličan odgovor. Zaključile smo kako smo si najpotrebnije kad je najteže, no, više volimo razgovarati o onome dobrome što nam se dogodilo, i o onome čime se možemo pohvaliti.

Zaista se divim ljudima koji imaju hrabrosti reći da imaju problem.

Iskrenost iznenađuje

Na raznim okupljanjima, vidim, ljudi vole reći sve najbolje o sebi i svojoj djeci. Upravo na jednoj takvoj „fešti” na kojoj sam prisustvovala, uzvanici su upitali jednu gospođu kako joj sin napreduje na fakultetu. Mnogo se očekivalo od njega. Iznenadila sam se kad su ona i suprug mirno rekli da imaju problem s njim i njegovim ponašanjem, i da fakultet nije za njega. Na iznenađenje mnogih – bili su potpuno otvoreni. Takva iskrenost rijetko se viđa.

Ako čovjek provodi previše vremena na društvenim mrežama, vrlo lako će steći dojam kako drugi žive bolje i sretnije živote te će, pomalo, u njemu rasti zavist. Budimo realni, ljudi neće javno pokazivati svoj neuredan dom i kako večeri provode ispred ekrana; raščupani i u pidžami… Pokazat će se u najboljem izdanju, na najatraktivnijoj destinaciji, ili događaju… Sve ispada kao nekakvo natjecanje.

Svaki dan može biti dobar dan

No znaj, svjetovna zadovoljstva ne mogu izliječiti praznu dušu. Sva blaga ovog svijeta nemaju radost koju ima Božja ljubav. Ljubeći Boga, ljubimo jedni druge. Reče Isus svojim učenicima:

»Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.« (Iv 15,9-17)

Život je prolazan i nikad ne znamo kada je kome kraj. Živeći svaki dan svoju autentičnu radost koja se skriva duboko u nama; prestrašena od svijeta i ljudi, otvaramo se životu i Božjem spasenju. Nemojmo si više dopustiti da prođe dan, a da nismo primijetili nešto dobro. Svaki dan, neka bude dan kada možemo nazvati neku dragu osobu i kazati joj kako se osjećamo. Jer, danas si/smo živi, a sutra, tko zna…

Maja Ivančić za Book.hr