Foto: Pixabay

Budući da se Eva u vrtu zadržavala u lošem društvu, svi mi posjedujemo korijensku sklonost povezivati se s ljudima koji su loši za nas. Koji to roditelj nije tugovao i čudio se promatrajući svoje inače normalno i u emocionalnome smislu zdravo dijete kako se druži s „neotesancima“, i drugim nepoželjnim spodobama? No, činjenica jest kako to činimo i mi roditelji. Znademo kako ima ljudi s kojima se ne bismo trebali družiti, ali se ponekad čini kako nas upravo neodoljivo – bolje reći, pogubno – privlače upravo oni ljudi koji na nas mogu loše utjecati.

Sloboda se ne postiže pukom odlukom kako ćemo pronaći čestitije prijatelje

U svojim mentalnim rutinama, pokušavamo opravdati svoje ponašanje ili neodređeno pomišljati kako bismo neke od uspostavljenih međuljudskih odnosa trebali napustiti. No, svejedno to ne činimo – baš kao što je i Eva zacijelo imala dvojbe razgovarajući sa sotonom, ali nije ništa poduzela u vezi toga.
Sloboda se ne postiže pukom odlukom kako ćemo pronaći čestitije prijatelje, iako i to može biti od pomoći. Trebamo u sebi razapeti ono što nas navodi tražiti laskanje prijateljevanja s ljudima koji su od nas slabiji u milosti i mudrosti te moliti za poniznost da bismo potražili prijatelje čija će nas blizina navoditi na želju da budemo sve bolji.

Potrebno je shvatiti kako je proporcionalno protjeku vremena i stupnju kaljanja ona bila sve manje sposobna misliti „svojom glavom“ (Eva)

Sotona je sa svoje strane pokušavao Evine korijene odijeliti od pravedne skrbi Božje i pričvrstiti ih za sebe. Potrebno je shvatiti kako je proporcionalno protjeku vremena i stupnju kaljanja ona bila sve manje sposobna misliti „svojom glavom“. Kaljanje, naime, djeluje upravo tako.
U jednom si trenutku možemo ispravno te moguće i s ponosom čestitati kako podnosimo pokušaj kvarenja i dalje jasno razmišljamo svojom glavom, da bismo već u idućem bili u potpunosti „pometeni“, a da toga nismo ni svjesni.

U jednom se trenutku možemo mirno rukovoditi vlastitim mislima, a već u sljedećemu biti poneseni gomilom u osjećaje i misli koji su po svojoj naravi u cijelosti sotonski

Osobno sam to naučio na težak način. Dok sam studirao, moj stariji brat Hal i ja našli smo se u jedinome ispadu te vrste koji se na našem fakultetu ikada dogodio: upali smo zajedno s drugim momcima kolegicama u sobe kako bismo ih zadirkivali i na taj način uznemirili. Bilo je to zaista sasvim blizu pravome vandalizmu.
Kada su me, usred noći, kolege pozvali neka im se pridružim i vidim kako to izgleda, odlučio sam sudjelovati tek djelomice, u nadi da ću uspjeti održati kakav-takav red. Isprva sam u tome uspio: samo sam promatrao kolege kako prevrću krevete te kradu donje rublje kao „trofeje“; zadirkuju djevojke i općenito stvaraju nered. Međutim, u jednom me trenutku obuzelo „pravilo gomile“: u sljedeću sam spavaonicu uletio zajedno s ostalima te zajedno s njima izvikivao proste riječi. Kasnije, kada sam došao k sebi, pokajao sam se i molio Gospodina za oproštenje, dok sam se djevojkama ispričao. Danas zahvaljujem Bogu za to gorko iskustvo, jer zahvaljujući njemu mogu barem donekle shvatiti što se dogodilo Evi te kako se i danas inače dobrim ljudima može dogoditi da ih ponese gomila u tako strašne stvari poput – primjerice – linča te ih navede činiti ono čega bi se njihova savjest inače gnušala.

U jednom se trenutku možemo mirno rukovoditi vlastitim mislima, a već u sljedećemu biti poneseni gomilom u osjećaje i misli koji su po svojoj naravi u cijelosti sotonski (Ef 4,14).

Ulomak iz knjige Preobraženi život, autora John Loren i R. Loren Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

KNJIGA JE NA RASPRODAJI! Možete ju kupiti ovdje.