Neka oprosti Gospodin meni bezumniku, ako nešto ne kažem što nije po njegovoj svetoj volji ili po nauku svete Majke Crkve, ali hraneći se njegovom Riječi nekako mi je došlo u pamet da postoje stupnjevi odnosa s Bogom.

Pomislio sam u svojoj bijedi, da je cijeli naš (i moj) problem, krivi odnos s Bogom koji je sama Ljubav. Da nas nije ljubio ne bi nas ni stvorio (Mudr 11,24). Taj krivi odnos proizlazi iz krive slike o Njemu.

Nakon grijeha Bog se nije promijenio, ali Adamov doživljaj Boga se promijenio i sada ga se Adam boji. Da je rekao: „Abba oprosti, smiluj se meni i Evi, zagrli nas, ljubi nas i ovakve“, a ne: „Žena koju si mi TI dao dala mi je jesti“, sigurno bi sve krenulo drugim tijekom.

Tada je Adam od stupnja SINA došao na stupanj ROBA.

Prije svega, kada govorim o ovim stupnjevima, govorim o nutrini čovjeka, i mislim da se u svakom čovjeku, u toj nutrini, srcu, duši, podsvijesti, nevidljivo događa ono najvažnije. To najvažnije upravo je naš odnos s Bogom, iz kojeg proizlaze sva naša djela ili zlodjela, dobrota ili zloća, svetost ili monstruoznost, naša osobnost, ponašanje (usp. Viktor Frankl, Bog podsvijesti).

Na stupnju u kojem je moj odnos s Bogom istinit (ne izvanjski odnos već nutarnji – Mk 7,6), u toj sam mjeri ostvaren, ozdravljen, spašen. Sretan je čovjek čiji duh Gospodin svojom Riječju očisti od prijevare (usp. Ps 32,2 i Iv 15, 2-3).

PRVI STUPANJ – ROB (usp. Gal 4, 3-7; Iv 8,35)

Jadan rob. Mora glumiti pred Gospodarom da je dobar i poslušan, ali u stvari prezire Gospodara. Sve svoje mora skrivati od Gospodara. Boji se, jer Gospodar je jači i ima moć i vlast kazniti ga. U stvarnosti Gospodarev i njegov život potpuno su odvojeni. On jedva čeka da Gospodar umre da bi bio slobodan.

Rob, ovisno o odgoju i okruženju, može biti i nereligiozan (mlađi sin) i religiozan (stariji sin) (usp. Lk 15, 11-32). Također i ovaj nereligiozan može biti izvanjski moralan (stariji sin) i izvanjski nemoralan (mlađi sin) opet ovisno o ambijentu odrastanja i da li je ljubav i poštovanje dobivao npr. preko uspjeha u kriminalu ili poštenim radom.

Bio pošten ili nepošten, profesor ili kriminalac, policajac ili zatvorenik, svećenik ili uvjereni ateist, Rob je ispod društvenih maski uvijek ogorčen i sam

Bio pošten ili nepošten, profesor ili kriminalac, policajac ili zatvorenik, svećenik ili uvjereni ateist, Rob je ispod društvenih maski uvijek ogorčen i sam. Naravno da se odnos s Bogom projicira i na odnos s drugima, pa i s nama samima. Rob je stručnjak u vještini skrivanja od sebe i drugih. On je ‘pravednik’. Uvjeren je da su zlo i krivnja izvan njega – Ti si kriv, jer Ti si mi dao Evu, i Eva je kriva jer mi je ONA dala jesti.

Ako pitamo ‘pobožnog’ Roba ima li u njemu ima zla, on odgovara: „Bože sačuvaj“, ili bježi na općenito pa kaže: „U svima nama ima zla“. On je nemoćan priznati svoje osobno zlo.

Ako se dogodi da Rob otkrije svoje zlo, a da se nije popeo na sljedeći stupanj, vjerojatno će napraviti samoubojstvo

Drugi obično ne prepoznaju svoje zlo, jer je ono kao nekakav talog koji miruje na dnu našeg srca, pa ga prepoznaju tek kad ga neki događaj, ili osoba probudi i tada se utječu Bogu da im se smiluje, ali rob ni tada ne prepoznaje svoje zlo, nego ga majstorski maskira samom sebi (farizeji, usp. Iv 8, 39-47).

Ako se dogodi da Rob otkrije svoje zlo, a da se nije popeo na sljedeći stupanj, vjerojatno će napraviti samoubojstvo (neka nas Gospod-Ljubav i hrid naša oslobodi ove demonske napasti), jer je uništena njegova jedina sigurnost – vlastita ispravnost i pravednost. Hvala Gospodinu što nas njegova milost poziva i vuče iz ovog bijednog stanja ka drugom stupnju!

DRUGI STUPANJ – SLUGA (usp. Lk 12,37; Mk 13, 34)

Razlika u položaju sluge i roba je velika. Sluga prije svega ima plaću. U Evanđelju po Mateju (19,27) Petar pita: „Evo mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?“.

On je također slobodniji s Gospodarom. Zahvalan je što mu je dao posao. Želi da Gospodar prosperira, jer onda i on prosperira. Žalostan je ako Gospodaru ide loše jer i njemu onda ide loše.

To su braća među nama koje je dotaknula Božja milost, počeli su se zanimati za Boga, za Božju stvar. U njima se dogodilo temeljno obraćenje, spoznaja duhovnog svijeta. Imaju plaću – zadovoljstvo u svemu tome. Ipak dvije ih činjenice još čine sličnima robu. Još se boje Gospodara (tu se naravno još ne radi o svetom strahu Božjem) i moralisti su prema sebi i drugima. Neka mi ne zamjere ljubljena moja braća u Crkvi, ali nakon robova čini se da je ovih najviše.

Hvala Gospodinu što nas potiče svetim nemirom, da se ne zaustavimo na ovom stupnju prepunom varki!

Kaže naš Gospodin da sluga ne zna što radi njegov Gospodar (Iv 15,15). U toj je rečenici sve objašnjeno. On je tu uz gospodara, vjeran, ali još ne zna što misli gospodar (usp. 1 Kor 2, 16). Nema misao Kristovu (1 Kor 2,16), iako se Kristu klanja i moli ga. Gospodar bi mu objasnio, ali još to ne može nositi (Iv 16,12). Svakako, puno je bolje biti sluga nego rob.

Hvala Gospodinu što nas potiče svetim nemirom, da se ne zaustavimo na ovom stupnju prepunom varki!

TREĆI STUPANJ – PRIJATELJ (usp. Iv 15, 13-15; Lk 12,4)

Sam Gospodin objašnjava nam ovaj stupanj riječima: „Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov Gospodar, nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam čuo od svoga Oca“ (Iv 15,15). Prijatelj je onaj kojemu je objavljena misao Kristova. Objavljen mu je Govor na gori (Mt 5, 6, 7). Prijatelji su Božji oni, kojima je objavljeno da su bez Ljubavi ništa (usp. 1 Kor 13). To su braća naša koja su počela istinski trpjeti, jer vide da ne ljube.

Osnovna razlika između prijatelja i sluge, u tome je da se on više ne pita „Što ćemo za to dobiti?“. Njegova jedina želja slatko je drugovanje s prijateljem, a ne korist koju može izvući iz toga. On kaže s psalmistom: „Kad sam s tobom ništa me više ne veseli na zemlji“ (usp. Ps 73,25).

Živeći u iskrenosti zlo sve više gubi snagu nad njim, jer demoni ne podnose svjetlosti

Prijatelji su iskreni među sobom, pa se tako bratu koji je na ovom stupnju sve više otkriva divota iskrenosti prema Bogu, sebi i drugima. On prihvaća svoje zlo, ali ne pada u očaj. Što više otkriva svoju opakost, to više trči Prijatelju koji ga ljubi takvog kakav je i koji je dao život za njega baš takvoga (usp. Iv 15,13). On zna da nije svjestan svog taloga zla koji je u njemu, ali isto tako zna da ga Krist potpuno poznaje i da je za njega takvog dao svoju Krv, i da ga je takvog izabrao da bude s njim te da ga šalje drugima (usp. Mk 3,14).

Živeći u iskrenosti zlo sve više gubi snagu nad njim, jer demoni ne podnose svjetlosti (usp. Ef 5,11). Hvala svetoj Bogorodici, Kraljici našoj, što i nas s ljubavlju nosi u svojoj utrobi nježnosti i milosrđa Božjeg, da bi nas dovela do cilja – četvrtog stupnja – pobožanstvenjenja!

ČETVRTI STUPANJ – DIJETE BOŽJE (usp. Iv 1, 12; Rim 8, 14-17)

Neka mi moj Gospodin oprosti što se iz blata svojih slabosti usuđujem pisati i o četvrtom stupnju što ga vidim u magli iz velike daljine. To je cilj i smisao našeg života. Pobožanstvenjenje. Nova narav.

Onima koji su stare naravi, otac je đavao jer čine djela njegova – spontano se osvećuju, zavide, osuđuju, žele nečisto,… Dijete Božje bez napora čini djela svoga Oca – spontano oprašta, smatra se nižim od drugih, ispričava i brani braću, odriče se sebe,… Iako mi se čini da je to tako daleko od mene, hranim nadu ljubavi koja mi je dana. Kad bih imao drugi životni cilj osim ovog da u meni kraljuje Bog, bio bih živi mrtvac (usp. Lk 9,60).

Od svih apostola, najjasnije ljubljeni Ivan govori o ovom stupnju: „Svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo, koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževljeve volje, nego od Boga“.

Prvi među njima naša su ljubljena Gospa – Prečista Bogorodica i Janje Nevino, ljubav naša – njen i Božji Sin – koji je svojom Božanskom naravi bacio oganj na zemlju (usp. Lk 12,49). On je Prvorođenac među mnogom braćom, koji nas čisti ovim presvetim ognjem i suobličava sebi (usp. Rim 8,29). Sveta Katolička Crkva pred nas stavlja veliko mnoštvo preobraženih – svete,  djecu Božju – one koji nisu mogli drugo nego ljubiti, da gledajući njih premoreni ne klonemo duhom, nego da uspravimo ruke klonule i koljena klecava (usp. Heb 12, 12.22-23), jer oni su  slabi kao i mi, ali ih je Božanski oganj rastalio i preobrazio u nova stvorenja.

Autor: don Antun Nižetić (Stella Maris)

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)