Foto: Shutterstock

Iskustva prije rođenja neuobičajeno su važna. Roditelj možda ima averziju prema plodu, napose majka, ili se osjeća božanstvenom zbog trudnoće – sve to može presuditi čitavoj djetetovoj sudbini.

Računaju se samo ljepota, odjeća, veličina postignutoga uspjeha, najnoviji automobil, izvrsnost, tijelo, izgled, intelekt, bahatost. A osjećaj vrijednosti u pojedinom narodu mjeri se visinom bruto nacionalnoga dohotka

Tako je Kajinovo ime dakle smjerokaz da je on već u trenutku začeća, u trenutku rođenja, koje je Eva proživjela tako preuzvišeno, žigosan željom za nesvakidašnjim ophođenjem prema njemu. Biti KAJINOM najčešće znači biti idealiziran s majčine strane ili obratno – majka umjesto da obdaruje istinskim osjećajima, obdaruje nemilosrdnošću i nepredvidljivošću svojega ponašanja prema djetetu. Takva je majka, „Kajinova“ majka, udaljena i sklona odbacivanju, „pumpa“ dijete ambicijama i zahtjevima. Dodatni je čimbenik euroamerička kultura – nutarnja, merkantilna, koja nas okružuje reklamama s glumcima umjetna osmijeha koji maskira tugu prolaznosti. Računaju se samo ljepota, odjeća, veličina postignutoga uspjeha, najnoviji automobil, izvrsnost, tijelo, izgled, intelekt, bahatost. A osjećaj vrijednosti u pojedinom narodu mjeri se visinom bruto nacionalnoga dohotka. Zato Kajin nije prinosio Bogu ono najljepše, nije na oltar prinosio prvinu, kao što je to činio Abel, nego je prinosio samo ono što je bilo manje vrijedno.

Odnos između Kajina i Eve, kako ga Biblija ocrtava na izvrstan, lakonski način, primjer je takvoga odnosa u kojemu majka oblikuje u djetetu sklonost da se osjeća boljim od drugih ljudi, pa čak i od Boga

Odnos između Kajina i Eve, kako ga Biblija ocrtava na izvrstan, lakonski način, primjer je takvoga odnosa u kojemu majka oblikuje u djetetu sklonost da se osjeća boljim od drugih ljudi, pa čak i od Boga. To je odgoj u stilu „najbolji si pa ti stoga pripada sve od svakoga, čak i od Boga; ne moraš ništa činiti za druge, nego oni trebaju činiti za tebe, čak i Bog te mora neprestano isticati“. Treba naglasiti sljedeće: da bi Eva mogla tako djelovati (Eva pritom simbolizira sve one žene našega vremena koje prema djetetu zauzimaju odviše zaštitnički i opsesivan stav ili pak u djetetu stvaraju aspiracije da će postati neka iznimna ličnost), Adam mora nestati.

Adama Biblija prikazuje kao muškarca koji sam odustaje od uloge oca i muža, koji se odmiče i nestaje…

Adama Biblija prikazuje kao muškarca koji sam odustaje od uloge oca i muža, koji se odmiče i nestaje. Nakon rođenja djece nije zapisana nijedna njegova izgovorena riječ. Na sceni Knjige Postanka pojavljuje se samo Eva. Ona je tu jedina koja ima što reći. Kako bi procvala simbioza između majke i djeteta, trebaju se pojaviti odgovarajući uvjeti, a jedan je od njih zasigurno Adamov nestanak. Razmišljam također o mogućemu Adamovu očaju te o očaju svakoga muškarca danas, o njegovu podređenom položaju i nestanku, prepuštanju sudbini. Noa je, primjerice nakon katastrofalnoga potopa pio do besvijesti. To izvrsno prikazuje Arnofskyjev film koji su kršćanski mediji dočekali s takvim negodovanjem i nerazumijevanjem. Koliko muškaraca boluje od depresije? Čini se da je to počelo s Adamom. Čini se da se nakon što je izgubio raj, nije mogao podići iz svojega osobnog poraza, nije mogao vidjeti smisao koji je ranije doživljavao ondje.

On postaje samo Evinim oruđem, kao instrument jer joj je ipak potreban, no samo za oplođivanje. Danas suvremena Eva može poći na oplodnju in vitro jer želi dijete, ali više ne želi vezu s Adamom…

On postaje samo Evinim oruđem, kao instrument jer joj je ipak potreban, no samo za oplođivanje. Danas suvremena Eva može poći na oplodnju in vitro jer želi dijete, ali više ne želi vezu s Adamom, kojoj to dijete treba biti plodom. Udaljavanje Eve od Adama ostavlja dojam kao da se na njega „naljutila“ nakon što ju je okrivio za poraz, grijeh i izgon iz raja. Koliko žena šutke krivi muževe te odlučuje kazniti ih tako da im ne daju blizu sebe te tako što ih, uz djetetovu pomoć, miču na marginu? Što će dakle biti kasnije od sve te Evine djece – ondašnje ili sadašnje?

Autor: Augustyn Pelanowski