Foto: Foxy burrow, Shutterstock

Usmjerenost k postizanju rezultatâ (UPR) nastupa u obiteljima u kojima se strogi zahtjevi vezani uz ponašanje nisu ublažavali pružanjem dovoljno ljubavi. UPR je laž koju djeca prihvaćaju i ugrađuju u svoj karakter: „Roditelji me vole samo ako se ponašam dovoljno dobro da zaslužim njihovu ljubav”. U odrasloj se dobi to pretvara u: „Pripadam nekamo samo ako mogu ljudima udovoljiti i ispuniti njihova očekivanja”.

U srcu UPR-a nalazi se strah…

…strah od neuspjeha, strah od odbačenosti, strah od nevoljenosti, strah od neispunjavanja očekivanja ljudi koji su važni.

Nitko u domu obilježenu UPR-om nema mira. Stega se provodi ne samo za dobrobit djeteta nego i zato što dijete nije dalo dobru sliku o roditelju. Osobe obilježene UPR-om, izvana odaju dojam sabranosti, jer su prihvatile sljedeću laž: „Ako ljudi saznaju kakav sam zapravo, neće me voljeti”.

„Odakle ovome ljupkome biću takva pomisao?”

Djeca usmjerena k postizanju rezultatâ, odrastaju u napete osobe koje se previše trude. Neprestano prosuđuju koliko dobro ide i njima i drugima te obično nitko ne zadovoljava normu. Skloni su biti kritični i zahtjevni, ali sami ne podnose kritiku. Čak i blagi prijekor za njih znači da nisu voljeni. Moja žena Paula, koja je bila izrazito usmjerena k postizanju rezultatâ, običavala bi na moju blagu konstruktivnu kritiku reagirati ovako: „Želiš reći da te ne volim!” A ja bih razbijao glavu razmišljajući: „Odakle ovome ljupkome biću takva pomisao?”

Razbijanje glave razmišljanjem

Bilo je to ovako: ona je smatrala – ako me voli, sigurno će u svemu prema meni postupati ispravno. I tako, ako sam joj rekao da nešto čini krivo, time sam joj zapravo govorio da me ne voli. Svaki put kad bih pokušao s njom o nečemu razgovarati, ona bi mi uzvratila: „Pa, ni tebi ne ide baš sjajno, znaš!”

„Znam, Paula”, odgovorio bih. „Mnogo toga činim krivo. Ali sada ne razgovaramo o meni, već o tebi.”

„Ali ja bih radije razgovarala o tebi. Ti činiš ovo i ovo i ovo…”

Priznati pogrešku za UPR osobe je zastrašujuće…

…jer to znači da će biti odbačeni, ili najmanje da to zaslužuju. Teško je živjeti s njima jer pokušavaju upravljati vama i kontrolirati vas, odmjeravati vas i prosuđivati, dovoditi u red, te čitavo vrijeme morate biti na oprezu da vam se ne bi dogodila kakva sitna pogreška zbog koje ćete zaslužiti kritiku i biti ispravljeni (jer u protivnome stvarate lošu sliku o UPR osobi).

(…)

Farizeji su bili u potpunosti usmjereni k postizanju rezultata

…Zbog toga su i bili bijesni na Isusa. On je prihvaćao grješnike, koji nisu ništa učinili kako bi zaslužili da ih se voli. Farizeji su, naprotiv, bili „pravednici“ koji su sve učinili ispravno te su više zasluživali ljubav od tih ništarija.

Među nanovo rođenim kršćanima, korijen UPR-a leži u nevjeri. Srce nije uistinu povjerovalo u radosnu vijest besplatnog dara spasenja, iako um i srce to možda naviještaju drugima.

Nakon što je brutalno silovana, otac je okrivio nju, vičući: ‘Učinila si nešto čime si to izazvala. Bludnice!’

Molio za evangelizatora

Jedna osoba usmjerena k postizanju rezultatâ za koju sam molio bila je evangelizator. Midge nije nikad propuštala nedjeljni odlazak u crkvu, gdje se redovito propovijedalo evanđelje, kao ni molitvenu skupinu koja se jednom tjedno okupljala u njezinoj kući. No, svaki put kad bismo se upustili u dušebrižništvo, ona bi rekla: „Ako ne učinim ispravno, Bog me neće ljubiti”. To je potjecalo iz Midgeina odnosa s ocem koji joj je uskraćivao izraze ljubavi svaki put kad ju je htio kontrolirati. Nakon što je brutalno silovana, otac je okrivio nju, vičući: „Učinila si nešto čime si to izazvala. Bludnice!”

Midgeino je srce bilo kruto. Da bi bila oslobođena, trebala je uvidjeti svoju unutarnju gorčinu i biti spremna otpustiti ju. Midge sada napokon svim srcem vjeruje kako je Bog bezuvjetno ljubi, bez obzira što učinila.

Valja dodati – kako se ovo ne bi shvatilo kao „zeleno svjetlo” za neodgovorno ponašanje – da grijeh donosi strašne posljedice, iako nas Bog ljubi unatoč njemu. Njegova trajna „luda” ljubav (1 Kor 1,18–21) ne znači da se uvijek možemo izvući s bilo čime. Njegovi su zakoni apsolutni.

Može se dogoditi da čitave crkvene zajednice u kojima je UPR zamijenio vjernički duh revnosti te su zavladali zamjeranje i zavist, budu u potrebi za oslobođenjem. Međutim, pojedincima pogođenima UPR-om, potrebna je sprega oslobođenja i unutarnjeg ozdravljenja jer su ih obuzeli duhovi koji potiču zavist, sklonost kritici, zamjeranje, samo-opravdavanje, strah, osudu, lažnu krivnju i odbačenost.

Brojne prakse trebaju, jedna po jedna, biti uništene na križu

Tada su potrebni oproštenje i ozdravljenje kako bi se preplašena srca ohrabrilo da neće biti odbačena zbog svojih nedostataka. U savršenoj ljubavi nema straha, ali je ljubav potrebno davati strpljivo i kroz dulje vrijeme prije no što osoba s UPR-om može istinski povjerovati da je Isus ljubi ne zahtijevajući pritom od nje postizanje rezultata.

Iako bismo ovdje mogli razmatrati još na desetke praksi staroga čovjeka što ih kršćanski dušebrižnici moraju nastojati privesti k smrti, nadam se da je ovih nekoliko temeljnih struktura dovoljno kako bi se pokazalo što unutarnje ozdravljenje jest i što čini.

Brojne prakse trebaju, jedna po jedna, biti uništene na križu. Moguća je i uključenost zloduhâ, osobito ondje gdje je mržnja prikrivena. Mogu se pokazati potrebnima i unutarnja preobrazba i oslobođenje, dok traje dug postupak ozdravljenja. Mudri su dušebrižnici poslušni vodstvu Duha Svetoga, kako bi znali što je, i kada prikladno. (…)

Knjiga „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje” autora Johna Lorena Sandforda i Marka Sandforda.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu možete nabaviti u web-shopu naše Biblioteke Figulu.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

Podržite naš rad