Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

Za mene je najveća hrabrost u najvećoj tuzi pronaći razlog za radost! U boli stisnuti ruku, osjetiti ljubav u zraku

Foto: fizkes, Shutterstock

Foto: fizkes, Shutterstock

Pitaš, kako sam?
Pa eto, guram polako…
Nekad zna biti prilično teško,
Nekad nestvarno lako…

Nisam posebno hrabra,
Niti osobito mudra,
Dopustim si ipak, katkad,
Povjerovati u čuda!

Kažu, sreća prati hrabre….
Za mene je najveća hrabrost,
I u najvećoj tuzi

Pronaći razlog za radost!
Upaliti svjetlo u mraku,
U boli stisnuti ruku,
Osjetiti ljubav u zraku,
Isključiti zaglušujuću svijeta buku!

Hrabrost je, kad je teško,
Vidjeti da je i drugom tako,
Dogodit će se tada – gle čuda! –
Da oboje, nekako, guramo polako!

Pa idemo dalje skupa,
Tim putem, punim rupa,
Sa svim svojim manjkavostima, grijesima,
Možda, ipak, k Nebesima!
❤️
Slavica Cvitanušić

Za Book.hr priredila A. P.

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA:

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh