Foto: Shutterstock
„A što je brak, učitelju?“ zapita Almitra.
A on joj odgovara:
„Zajedno ste se rodili i zauvijek ćete biti skupa.
Bit ćete skupa i kad bijela krila smrti rasprše vaše dane.
Da, skupa ćete biti u nijemom Božjem sjećanju.
Ali, neka u vašem zajedništvu bude dovoljno prostora
i neka među vama plešu nebeski vjetrovi.
Volite se, ali ne stvarajte okove od ljubavi;
radije neka bude uzburkano more između obala vaših duša.
Punite jedno drugome pehar, ali ne pijte iz istog pehara.
Dijelite kruh svoj, ali ne jedite istu krišku.
Zajedno pjevajte, plešite i veselite se,
ali neka svatko od vas bude i sam,
kao što su i strune lutnje same, iako odzvanjaju istom glazbom…
Darujte svoja srca, ali ne u posjed jedno drugome.
Jer samo ruka Života može zaposjesti vaša srca.
I budite skupa, ali ne previše blizu;
jer i hramski su stupovi na razmaku,
a hrast i čempres ne rastu jedan drugome u sjeni…“
Khalil Gibran
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
