Foto: Privatna arhiva

Upravo se tada vratio s hodočašća u Svetu zemlju. Imali smo Školu molitve, i pod dojmom, počeo nam je pričati o hodočašću… U svemu tome, čuli smo i jednu priču gdje je, rekla bih, sve započelo.

Nekih godinu dana kasnije, sjedim s Nediljkom razgovarati upravo o Svetoj zemlji. Htjeli bismo objaviti jedan razgovor na portalu, približiti ljudima to hodočašće. Sjetim se te priče.

„Daj, Nediljko, ispričaj mi ponovno ono svoje svjedočanstvo o tvom prvom putu u Svetu zemlju. Htjela bih to napisati…”

„Pa ne znam…”, misli se on. Sjetila sam se kako sam tada još, dok nam je pričao, pomislila kako je Bog nevjerojatan otac, kako ostvaruje i ono čemu se bojimo i nadati…

Providnost

Dopustio mi je da napišem, a priča ide ovako:

Kada se obratio, maštao je o hodočašću u Svetu zemlju. Kaže on meni: „Svaki obraćenik sanja o Svetoj zemlji, mjestu gdje je začeto kršćanstvo, gdje je Isus živio i djelovao…” Tako je i on. I počeo je skupljati novac. Bilo je to teško skupljanje, jer nije radio neki posao od kojeg bi mogao tek tako stavljati sa strane. Prošlo je dosta vremena i skupio je nekih 1500, 2000 kuna… Ne sjeća se.

Jednog dana, dobije poziv od jedne žene u financijskoj potrebi. Novca, drugog osim onog što je sakupio za Svetu zemlju, nije imao. Pomolio se za Božju volju i, iako nije običavao činiti to tako sporadično, tada je otvorio Bibliju, a list se okrenuo na Mateju: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom”… Za njega je to bio jasan znak da mu Bog govori da poda…

Dao je sve što je imao, potom zaključio „ništa od Svete zemlje”, i odustao od skupljanja.

Nedugo nakon toga, duhovnu pomoć su od njega tražile dvije žene. Molio se za njih i pomogao im približiti se Bogu. Kako su bile dobrostojeće, u znak zahvalnosti uplatile su mu hodočašće za Svetu zemlju!

Voditelj hodočašća

Danas, dosta godina poslije, Nediljko je voditelj hodočašća u Svetu zemlju. Zapravo, kako mi kaže, tamo je već domaći, ljudi ga pozdravljaju na ulici.

Hodočasti u Svetu zemlju dva puta godišnje. Još od zadnjeg razgovora s njim, o hodočašću Padre Piju, da vodi i to, pitala sam se jesu li za njega hodočašća postala tek posao.

„Moja želja je svaki put na hodočašću dublje spoznati Boga. Vjera je za mene život, tako da radim profesionalno, ali svaki put idem i kao amater, onaj koji nešto radi iz ljubavi. U tom smislu ovo za mene nije posao. Moram profesionalno odraditi, ali kao čovjek, vjernik, svakim se hodočašćem punim.”

Molitva za djecu

Pitam ga otkad Kristofori organiziraju ovo hodočašće. Kako nije bio siguran u godinu, odmah se javio Marini, vlasnici agencije. Zove Marina… Čujem kako ga odmah pita kad su mu rođeni blizanci… I sjeti se Nediljko. Bilo je to 2017. godine. Te godine njegova je supruga začela blizance. Imao je sina od šest godina i željeli su još djece. Iako su bili otvoreni životu, trudnoća se nije ostvarivala… Molio se, priča mi, u špilji Marijina mlijeka u Betlehemu. Ubrzo nakon povratka kući, supruga je ostala trudna, a 2018. na svijet su došli blizanci.

Foto: visitpalestine.ps

Prema predaji, u Špilji koju spominje Nediljko, a koja se nalazi u Betlehemu, Sveta Obitelj se sklonila prije bijega u Egipat. Dok je Marija dojila Isusa, nekoliko kapi mlijeka palo je na pod te su stijene špilje pobijeljele. Već stoljećima bračni parovi koji ne mogu imati djecu utječu se u zagovor Djevici Špilje mlijeka za liječenje problema neplodnosti. Također piju prah koji se struže sa stijena špilje. U fratarskoj kućici, koja se nalazi neposredno prije ulaza u špilju, na zidu su pisma i fotografije brojne djece iz cijelog svijeta koje, u znak zahvale Gospi za porod, svjedoče o uslišanim molitvama.

„Palo s neba”

A kako su Kristofori uopće započeli s tim hodočašćem? E, i to je još jedno svjedočanstvo.

„Na jednom hodočašću Padre Piju, gdje smo imali, kao što imamo i danas, Školu molitve, razmatranje tekstova Evanđelja, došla mi je ideja kako bi bilo dobro u Svetoj zemlji, na mjestima gdje je Isus djelovao i propovijedao, imati Školu molitve. Kako sam bio već tamo, mislio sam kako ima prostora da ta hodočašća napreduju, da imaju sadržaja koji će hodočasnike još više približiti Bogu, a i da ljudi dobiju ljubav za Božju riječ. Razmatranje u Kafarnaumu, na karmelskoj gori, u Nazaretu… Razmatranje Božje riječi na autentičnim mjestima… Sigurno bi ljudima snažnije približilo Evanđelje.”

Ideja mu je bila u glavi, a Bog se pobrinuo za realizaciju.

„U svom rodnom gradu Livnu sreo sam čovjeka koji ide kod nas na Školu molitve. Na kavi nam se pridružila jedna njegova prijateljica koja, „slučajno” eto dolazi iz Jeruzalema. Suprug joj je iz tih krajeva i voditelj je hodočašća doli. Upravo su razmišljali o preseljenju u Zagreb…”…

Ta žena je ona gore u tekstu spomenuta Marina, vlasnica turističke agencije Magdala s kojom Kristofori od te 2017. putuju u Svetu zemlju, u Italiju Padre Piju, a od ožujka 2024., spremaju se i u Libanon svetom Šarbelu…

Toliko je providnosti u ovoj priči, da smo zaboravili na neke detalje hodočašća u Svetu zemlju o kojima smo htjeli govoriti… Zapravo, o tim detaljima mogu vam u svakoj turističkoj agenciji govoriti, razmišljam dok pišem ovo, ali ovakvo svjedočanstvo Božje providnosti, nismo čitali u agencijskim detaljima.

Pred Nediljkom, Marinom, Kristoforima, vjerujemo, još je mnogo hodočašća… Prvo je ono u Svetu zemlju, u rujnu, a potom nakon kraćeg odmora, idu Padre Piju, ovaj put s polaskom iz Muenchena, bit će još jedno Padre Piju s polaskom iz Zagreba u listopadu… A onda će se svi zajedno odmoriti do ožujka i novog hodočašća oko kojeg su svi uzbuđeni, onog libanonskom Padre Piju, svetom Šarbelu.

Baš smo prije koji dan objavili da su prijave otvorene i u samo 24 sata zaprimili ih sedam… Vjerujemo da Gospodin sprema brojne milosti preko ovog čudesnog sveca. Radujemo se!

Ivana Adamić, Book.hr